You are currently viewing Julijske Alpe sa Gojzekima

Julijske Alpe sa Gojzekima

28.09. Bled – Mala Osojnica (685m) – Bledski stari grad – Koča na Gozdu (1226m) – Ruska kapelica
29.09. Erjavčeva koča (1525m) na Vršičkoj cesti – Prijevoj Vratca (1799m)-  Slemenova špica (1911m) – Prijevoj Vršić (1611m) – Tičarjev dom (1620m)


Plan je bio drugačiji, no s obzirom da su Alpe čudljive uvijek, a kamoli ne krajem sezone, prvi dan zbog kiše nismo obišli izvor Soče i dolinu Trente, već smo napravili krug oko Bledskog jezera i popeli se na Malu Osojnicu i Bledski stari grad. Na gornjoj karti je sve označeno, a za više informacija nastavite s čitanjem.

Bled

Dok u dolini Trente pada kiša, u Bledu sija sunce i odličan je dan za šetnju oko jezera i usputno pentranje na obližnja brda.

Do Male Ostojnice ne treba puno više od pola sata, što ne znači da se nećete dobro oznojiti. Čvrste cipele su obavezne, a i malo kondicije ne škodi. Na 685 metara visokom vrhu bit ćete nagrađeni odličnim pogledom na cijelo Bledsko jezero, Stari grad i Karavanke u daljini. Predah na klupi s pogledom na jezero obavezan.

U crkvici na otoku nalazi se “Zvono želja”, a svakomo tko ga povuče, navodno se ostvaruje zaželjena želja. Ja sam ga jednom davno vukla i od onda mi cvjetaju ruže, pa svakako preporučam. Na otok tada nisam stigla u pletni, već me romatičan kakav je već (bio), do tamo, veslajući predano u drvenom čamcu, dotransportirao tadašnji dečko / sadašnji muž (rekla sam vam da mi je od onda sve krenulo).

Prema legendi zvono je u 16. stoljeću izlio padovanski umjetnik na zahtjev mlade i neutješne udovice Poliksene koja je u to doba živjela u Bledskon dvorcu. Tijekom prenošenja zvona na otok, izbilo je nevrijeme i brod je zajedno sa zvonom potonu.  To je prelilo čašu  već ionako tužnoj udovici, pa je ona spakirala kofere, preselila u Rim i tamo se zaredila. Nakon njezine smrti papa je na otok poslao novo zvono koje se i danas koristi. Ono staro se za tihih noći navodno još uvijek ponekad čuje iz dubine jezera. To sve (i još više toga) kažu ovi na putovnica.net.

Koča na Gozdu (1226m) – Ruska kapelica

Do Koče na Gozdu stiže se Vršičkom cestom koja od Kranjske gore vodi do 1611 m visokog prijevoja Vršič, najvišeg cestovnog prijevoja u Sloveniji. Zovu je i Ruska cesta jer su je tijekom I svjetskog rata gradili ruski zarobljenici. Mi smo je prozvali Adrenalinska jer nas je svih 50 doživjelo napete i uzbudljive trenutke u savladavanju njezinih zavoja busom. Uzbuđenje na trećoj serpentini zagrantirano!

Nakon uzbudljive vožnje busom u planine svi su zadovoljni što se od Koče na Gozdu gdje spavamo do Ruske kapelice vraćamo pješke. Do kapelice ima 15tak minuta hoda, što je prava sitnica jer su neki bili spremni sutra pješačiti skroz do dolje. Ne vole svi adrenalinske vožnje.

Vršička / Ruska cesta spaja doline Soče i Save, a izgrađena je 1915. godine za vrijeme I svjetskog rata. Gradila ju je austougarska vojska uz pomoć oko 10.000 već spomenutih ruskih zarobljenika. Cesta se od Kranjske gore (810 m) preko 24 serpentina penje do prijevojaVršiča (1611 m) i zatim preko 26 serpentina spušta na drugu stranu u Log (620 m). Svi su uredno numerirani i visinski označeni. Cesta je duga 24 kilometra i otvorena od svibnja do listopada.

Ruska kapela podignuta je u spomen na ruske zarobljenike koji su stradali prilikom gradnje ceste. Podigli su je preživjeli ruski zarobljenici 1916. Procjenjuje se da je tijekom gradnje poginulo 170-300 ruskih i 10-80 austrijskih vojnika, najviše u snježnoj lavini. Desno od kapelice nalazi se grobnica poginulih vojnika, a iznad nje spomenik u obliku piramide sa natpisom “Sinovima Rusije”.

Svake godine Društvo rusko-slovenskog prijateljstva organizira svečanost u kapelici. Na stotoj obljetnici podizanja kapelice prisustvova je čak i ruski predsjednik Vladimir Putin.

Večeramo i spavamo u Koči na Gozdu. Taman nas je 50 koliki je kapacite doma. On je dakle za tu večer samo naš.  To ipak ne znači da je službeno buka iza 10 sati dozvoljena. Neki ipak uspijevaju produžiti fajrunt, no ne pitajte me molim vas ništa više o tome.

Slemenova špica i prijevoj Vršić

Erjavčeva koča (1525m) na Vršičkoj cesti – Prijevoj Vratca (1799m)-  Slemenova špica (1911m) – Prijevoj Vršić (1611m) – Tičarjev dom (1620m)

Budimo se u (ranu) zoru okupani u magli i nakon doručka krećemo busom prema Erjavčevoj koči odakle započinjemo uspon na Slemenovu špicu.

Prije polaska divimo se Ajdovškoj deklici koju je priroda uklesala u stijeni Prisojnik, pa krećemo strmo gore prema prijevoju Vratca. Do prijevoja nam treba cca sat vremena hoda, a od tamo je, kažu Slovenci još 45 minuta do Slemenove špice. Nama je trebalo još sat vremena do livade podno vrha.

Ručak podno Slemenove špice, dvadesetak metara ispod vrha, samo mi i ovce koje žicaju hranu. I nisu ni pretjerano plahe, ni izbirljive. Sleme je naziv za manju planinsku livadu. Inače na ovoj bude i nekoliko manjih jezerca iliti većih lokvi, ali ovaj put su presušila.

Nakon ručka slijedi uspon na vrh Slemenova špica (1911 m). Svašta se tu vidi za vedrijeg vremena, ali i za oblačnog je baš onako alpski veličanstveno.

Uz ovce, vladarice ovih prostora su  i planinske kavke, crne ptice iz porodice vrana, sjajnog perja, žutog kljuna, crvenih nožica i zanimljivog glasanja.

Spuštamo se nazad do Prijevoja Vršič – najviše točke Vršičke / Ruske ceste.

Tičarjev dom kod prijevoja Vršič nekima je šansa za drugi ručak, nekima  samo za desert i predah od osvajanja Julijskih Alpi, a nekima zadnja prilika za alpskim suvenirčićima.

Kako god bilo nakon predaha u domu vraćamo se do busa kod Erjavčeve koče. Još nekoliko zavoja Ruske ceste savladanih pješke u kombinaciji s još malo lijepih alpskih prizora, prije uzbudljive vožnje busom prema dolje. Svih 24 zavoja ovaj je put svladano bez puno adrenalina.

Ma tko to more platit’?

Svatko tko je uspio ugrabiti jedno od 50 mjesta na sastanku Gojzeka, što i nije bilo (tako) lako, u momentima je navodno bilo napetije nego na serpentinama. Prevedeno u kune to bi bilo:

  • wc na putu do Alpa 0.5€ (vraćaju novac ako nešto kupiš)
  • bus 125kn po osobi (adrenalinska vožnja serpentinama u dva smjera uračunata u cijenu)
  • noćenje s polupansionom u Koči pri Gozdu 30€ po osobi s planinarskom iskaznicom
  • pivo u koči 3€
  • sok 2€
  • cappuccino 1.6€
  • gulaš s palentom u Tičarjevom domu 7€
  • štrudla od jabuke 3.5€
  • privjesak gojzerica u suvenirnici kod Tičarjevog doma 5.5€
  • značka s runolistom 2.9€
  • doživljaj Julijskih Alpi, neprocjenjivo

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.