Planina Blato (1147 mnm) – Planina pri Jezeru (1453 mnm) – Dedno polje (1560 mnm) – Prijevoj Vrata (2150 mm)- Zasavska koča na Prehodavcih (2071 mnm) – Dolina Triglavskih jezera – Koča pri Triglavskih jezerih (1453 mnm) – Črno jezero (1294 mnm) – Bregarjevo zavjetišče na Planini Viševnik (1620m) – Planina pri Jezeru – Planina Blato
Dan 1 – Planina Blato (1147 mnm) – Planina pri Jezeru (1453 mnm)
Krećemo tek popodne iza pet sa tri kombija u organizaciji HPD “Željezničar”. Ugrabimo igrom slučaja mjesto u najluksuznijem od svih kombija (s kojima sam se vozila) ikad, pa se osjećam pomalo kao da ću poletjeti biznis klasom aviona. Nije da sam se ikada vozila u ikojoj osim turističke, ali pretpostavljam da bi tako nekako izgledalo. No ni luksuzni Mercedesi ne mogu protiv gužve u gradu, pa gužva sim – gužva tam i prije nego stižemo do parkirališta u Planini Blato uhvati nas mrak. Nije to doduše neki problem jer imamo zaglavne svjetiljke, a ni iskusni vodič Željko Novak nije tu za odbaciti. Staza do doma je strma, ali široka i bez opasnosti. Osim ako za opasnost ne smatrate začuđene krave koje se sa jezerskih livada sklanjaju na počinak baš ovdje. I ako imate (kao moja suputnica) neugodnih iskustva sa nabrijanim kravama na jednoj drugoj slovenskoj planini. Ove – iako netom probuđene – blage su (ili možda ipak blago začuđene) prema nama.
Toga svega nema na slikama jer je (jel’ te) bio mrak pa mi morate u potpunosti vjerovati na riječ.
Za nešto manje od sat vremena unatoč mrklom mraku i malo manje mrklim kravama sretno stižemo do doma. S obzirom na spomenuti mrak još ne znamo kakva nas idila okružuje. Ali ni u domu nije loše – klopa je fina, grupne sobe čiste i prostrane, a na zidu nas čeka čak i utičnica sa nekoliko USB utora za punjenje mobitela. Nije da mi treba s obzirom da teglim punjač od pola kile u ruksaku, ali dobro je znati (za neki drugi put).
Dan 2 – Planina pri Jezeru (1453 mnm) – Dedno polje (1560 mnm) – Prijevoj Vrata (2150 mm)- Zasavska koča na Prehodavcih (2071 mnm) – Dolina Triglavskih jezera – Koča pri Triglavskih jezerih (1453 mnm)
Jutro na Planini pri Jezeru je predivno. Zeleno jezero podno doma okruženo je šumom, a oko doma je razbacano i nekoliko pastirskih stanova. Sam dom je nekoć bio sirana.
Nakon doručka od 10 € (jaja sa slaninom i kava) upijam malo jutarnju idilu koja nas okružuje, a već u 7:15 svi smo spremni za pokret.
Za pola sata smo na planini Dedno polje (1560 mnm), u srcu Fužinskog gorja. Divimo se pogledu na po dolini razbacane drvene kućice. U jednoj se nalazi sirana gdje je ljeti moguće kupiti mliječne proizvode. Ostale su pastirski stanovi većinom pretvoreni u vikendice. Kratko se zaustavljamo da okinemo koju fotku i uživamo u lijepim vizurama, pa krećemo dalje.
Čeka nas tričavih tri sata konstantnog uspona prema najvišoj točki ture – Prijevoju Vrata (2150 mnm). Kako dobivamo na visini zelene boje polako nestaju i do prijevoja smo u potpunosti okruženi samo bijelim stijenama. Što reći osim školski primjer mijenjanja vegetacije s porastom nadmorske visine.
Na prijevoju pucaju pogledi na okolne vrhove, ali i na naše sljedeće odredište – Zasavsku koču na Prehodavcih. Do tamo nam treba još sat vremena hoda sa malo spuštanja i još ponešto penjanja. Većinu puta nam je koča na vidiku, a kreću napokon i jezera. Na prvo – Jezero pod Vršaki – pogled bacamo samo iz daljine, odakle se doima kao tek malo veća mlaka. To jezero ionako nije jedno od onih 7 triglavskih jezera ako je vjerovati mojem guglanju. Naime iako je jezera i bara više, najčešće se pod tim imenom spominje njih samo sedam. Ostala presuše nekoliko puta tijekom godine. Izvor: https://www.bohinj.si/znamenitosti/dolina-triglavskih-jezer/.
Prvo od sedam veličanstvenih na našem putu je Rjavo (smeđe) jezero (2006 mnm) – najviše od svih. Na njega nailazimo malo prije Zasavske koče. Jezero nema stalnu visinu, duboko je do 10 m, dugo 150 m i široko 100 m, a sušnim razdobljima gotovo presuši. Do njega se i spuštam i malo naslikavam. Ipak smo već blizu našem glavnom odredištu za odmor pa je sve lakše.
Kad se napokon dočepam Prehodavaca, oblaci me nakratko počaste vizurom na Triglav. Prekratkom doduše da istražim da li se zaista ako jako zumiram svojim 50 puta digitalnim zumom na njemu vidi Aljažev stolp, ali dovoljnom za jednu brzinsku sliku. Ubrzo oblaci prekriju slavni vrh, ali lijepih motiva za slikanje ne nedostaje. Ispod se vidi drugo triglavsko jezero – Jezero pod Vršacem ili Jezero v Podstenju (1993 mnm). Voda iz ovog jezera koje je zaleđeno veći dio godine otječe u dolinu Soče i u Jadransko more, za razliku od svih ostalih koja su hidrološki međusobno povezana, i čije se vode ulijevaju u Savu Bohinjku i dalje idu prema Crnom moru.
Kod koče je napokon vrijeme za malo duži odmor i ručak. A i penjanju je (na svu sreću) kraj. Od sad pa do kraja dana samo nizbrdo.
Zasavska koča na Prehodavcih (2071mnm) izgrađena 1954. godine na prostoru gdje su nekada bili talijanska granična stražarnica i bunker, koji tu i danas stoje – stražarnica služi kao skladište, a bunker je temelj bivka. Devedesetih godina koča je bila prva u Julijskim Alpama sa solarnim ćelijama za proizvodnju električne energije i prototipom suhog WC-a.
Opskrba doma se vrši helikopterima pa je onda 10 eura za kavu i klopu sasvim prihvatljiva cijena.
Oko 13:30 krećemo dalje. Slijedi nam još dvoipol satno spuštanje dolinom Triglavskih jezera do Koče pri Triglavskih jezerih gdje noćas spavamo. Prvo na putu je Zeleno jezero (1980mnm). Nalazi se ispod prijevoja Hribarica nedaleko Zasavske koče. Zelenu boju daju mu alge koje rastu u jezeru. Dugo je 100 m, široko 80 m i duboko 2 m.
Slijedi Jezero v Ledvicah ili Veliko jezero (1831mnm) – najveće i najdublje. Jezero (i stijena na rubu jezera) imaju oblik ledvice (ili ti bubrega na slovenski). Najčišće je od svih slovenskih visokogorskih jezera. Dugo je oko 300 m, a duboko 17 m. Sa jezera se pruža pogled na sipar iznad njega. Kod njega radimo i pauzu, a neki se čak i više ili manje uspješno okupaju u njemu. Nemojte to doduše pokušavati jer je kupanje u jezerima zabranjeno. Naime visokogorska jezera iznimno su osjetljiv ekosustav, ali čak i ako ne marite za ubogi ekosustav možda će dovoljna (de)motivacija biti da se ukoliko vas uhvate plaća poprilična kazna.
Nakon chill-pauze iznad Velikog jezera spuštamo se dalje do Koče pri Triglavskih jezerih (1453 mnm), smještene podno planine Tičarica. Prije koče je umjetno jezero Močivec, nastalo pregrađivanjem izvora za opskrbu koče pitkom vodom. Da dobro ste čuli, voda se ovdje ne mora kupovati, ona što se toči ispred doma sasvim je dobra za piće. Iza doma su “prava” Dvojna jezera (1685 mnm), koja se s visokim vodostajem pretvaraju u jedno. Na njih ćemo malo bolji pogled baciti treći dan.
Koča je velika i gužvovita, a ona najgrupnija od grupnih ležišća su blago rečeno nešto što sasvim sigurno želite izbjeći. Meni je to ovaj put nekako uspjelo, što se ne bi moglo reći za većinu grupe. No pravi planinari spremni su na sve i ne može ih malo madraca i deka iz 1. svjetskog rata obeshrabriti (ne ubrajam se u te, nažalost, mene su moram priznati obeshrabrile). Ostale sobe su pristojne, WC-i u čisti, ali sapuna u dispenzerima nema niti za lijek. U sobi u koju smo se uspjele ipak uvaliti časkamo sa dvije mlade Njemice i razmjenjujemo savjete (i flastere za njihove žuljeve). Hrana u domu je cijenom manje više ista kao i u ostalima na putu.
Koča pri Triglavskih jezerih jedna je od najstarijih planinskih kuća u Sloveniji izgrađena davne 1880. godine (tak’ da ne mislite da pretjerujem s onim prvosvjetskim ratnim madracima, možda su još i stariji :)). U blizini kuće nalazi se spomen-ploča Alojziju Knafelcu, tvorcu crveno-bijele markacije, koja se i danas koristi. To iskreno nisam vidjela (tek sam naknadno iskopala tu informaciju).
Dan 3 – Koča pri Triglavskih jezerih (1453 mnm) – Črno jezero (1294 mnm) – Bregarjevo zavjetišče na Planini Viševnik (1620m) – Planina pri Jezeru – Planina Blato
Za treći dan ostalo nam je još obići posljednje, najniže jezero. Na putu prema njemu prolazimo uz Dvojna jezera i hvatamo njihove divne jutarnje vizure.
Slijedi nešto više od sat vremena poprilično strmog spusta kroz gustu šumu do Črnog jezera (1294 mnm), smještenog u udubini usred šume. To je najtoplije od svih Triglavskih jezera. Dugo je 150 m, široko 80 m i duboko 6 m.
Kod jezera radimo pauzu i skupljamo snagu za uspon prema Bregarjevom zavjetišču. Do tamo se treba strmo penjati dobrih sat vremena, no svakako je vrijedno truda.
Bregarjevo zavjetišče na Planini Viševnik (1620m) leži na travnatom prijevoju između Pršivca (1761 m) i strme Grive (1757 m). Nekadašnji pastirski stanovi se iznajmljuju, ali su sačuvali izvorni izgled. I kravice koje okolo pasu travu pridonose izvornom ugođaju. Bregarovo sklonište je u bivšoj sirani, koja je 1987. obnovljena i dana na korištenje planinarima. Sklonište prima goste tijekom cijele ljetne sezone, a za grupe po najavi i izvan nje.
Tu smo se lijepo odmorili, popili malinovac, pivo ili kiselo mlijeko, a samo rijetki su odolili da svoj ruksak dodatno ne opterete kolutom finog domaćeg sira.
Od zavjetišča se spuštamo pola sata do Planine pri Jezeru koja iz ove vizure izgleda još lijepše. One kravice koje smo prvu noć probudili na stazi od planine Blato preko dana zauzimaju pozicije na livadi i upotpunjuj alpsku idilu 🙂
Ovdje jedem odličnu jotu s mesom (enolončnicu što bi rekli Slovenci) prije završnog spusta do Planine Blato, kojeg ovaj put savladavamo po danu. I bez kiše koja je samo nakratko priprijetila padanju, ali je na vrijeme odustala.
Ostalo je još vremena za kratko zaustavljenje na Bledskom jezeru, tek tolikom da se uslikamo kod još jednog jezera, smažemo tradicionalne blejske rezine (ili ti kremšnite) i izgubimo čak dvije iskusne planinarke. Iako inače hrabro savladavaju glečere zimi i plivaju u hladnim Triglavskim jezerima na kraju ljeta, ovog puta su se uspjele izgubiti pet minuta od kombija. No ništa ne brinite, našli smo ih za tričavih sat vremena. A naš je izlet posatao bogatiji za još jednu smiješnu (ne)zgodu, kojom završavam ovaj opis.
Bonus 1: Za one koji žele popis svih 7 Triglavskih jezera na jednom mjestu (u riječi, a 6 i u slici)
1. Jezero pod Vršacem ili Jezero v Podstenju, 1993 m nadmorske visine (ispod doma na Prehodavcima)
2. Mlaka na Laštah ispod Zasavske koče na Prehodavcima (nisam ga vidjela, kaže naš vodič Željko Novak da je ispod doma, ali se treba malo naluknuti)
3. Rjavo jezero, 2006 mnm, dužine 150 m, širine 100 m, dubine 10 m
4. Zeleno jezero duboko do 2 metra, zelene boje algi
5. Veliko jezero ili Jezero v Ledvicah – najveće jezero, 1930 m nadmorske visine, 300 m dužine, 120 m širine, do 15 m dubine
6. Dvojno jezero kod Koče kod Triglavskih jezera, 1685 m nadmorske visine, s visokim vodostajem pretvara se u jedno
7. Črno jezero je najtoplije od Triglavskih jezera, 1319 m nadmorske visine, 150 m dugo, 80 m široko, 6 m duboko
Bonus 2: Za one koji žele znati (još) više (tehničkih informacija o izletu)
Sve što ste oduvijek željeli znati o planiranju 2.5 dnevnog planinarenja po Dolini Triglavskih jezera, a niste se usudili pitati, ja sam se usudila napisati.
Odjeća
Ljetne planinarske hlače, kišna super-truper jakna koja odoljeva 15.000mm vodenog stupca (što god to značilo), flis i tehnička majica s kratkim rukavima uvrh su glave za planinarenje Dolinom Triglavskih jezera na prelasku iz 8. u 9. mjeseca. Realno ionako ćete se cijelo vrijeme znojiti u kratkim rukavima, a ovi dodatni slojevi su samo za pauze i ako se slučajno negdje prilikom nekog odmaranja jače naoblači (kao nama na Prehodavcima).
Kiša nam na svu sreću nije padala, pa tu nemam štogod pametnoga za reći. Da je, možda bi i ovaj popis opreme bio ponešto drugačiji.
I ne, ne morate dati cijelo bogatstvo ni za flis, ni za majicu, na meni je jedino jakna bila nešto skuplja investicija (to odoljevanje što većem broju milimetara vodenog stupca bome puno košta), no na svu sreću nisam je imala prilike testirati na kišu ovaj put. Imala sam i neke kišne nadhlače u pripremi (prognoza u nekim trenucima nije baš obećavala) ali ih nisam koristila i mislim da bih se pošteno “usaftala” u njima da sam ih uopće morala obući. A i te 120 kn teške hlače se ne mogu navući preko gojzerica pa je upitno na što bi to ličilo da sam ih morala oblačiti u hodu. Na kraju sam ih ipak vratila u dućan nakon izleta.
Rezervna odjeća
S obzirom da sam bila opsjednuta maksimalnim smanjivanjem težine ruksaka spakirala sam samo jedan set rezervne odjeće.
- lagane, jednostavne planinarske hlače (kao hlače od trenirke ali sintetičke) u kojima sam i spavala
- tehničku majicu s kratkim rukavima
- 2 gaća, 2 čarapa, 1 rezervni grudnjak
tehničku termo majicu s dugim rukavima(to mi realno nije ni u ludilu trebalo, bolje bi bilo da sam uzela još koju majicu s kratkim rukavima)
Obuća
- kvalitetne, udobne, vodootporne gojzerice (bez toga ne idem ni na Sljeme)
- šlape za po domu – generalni savjet koji možete naći posvuda je da budu plastične (japanke ili natikače za bazen), a ne one hotelske platnene (koje su naravno manje i lakše). Realno u svim domovima je bilo za posuditi hrpa baš tih platnenih, a čak i onaj lošiji dom je imao sasvim ok sanitarne čvorove, ni u jednom nije bilo da se do wc-a probijaš kroz lokve vode (dakle i hotelske bi bile sasvim dovoljne). Jedino se na Prehodavcima na wc ide u zasebni, vanjski objekt, al za to onda nisu nikakve šlape u igri. Ja sam štreberski nosila svoje plastične natikače.
Rezerva u autu
Jedan rezervni set odjeće i tenisice sam ostavila u autu u slučaju da se obistine loše prognoze, pa da do auta stignemo pokisli. Majica je dobro došla jer iako nismo stigli mokri od kiše stigli smo ipak mokri od znoja.
Lajner
Planinarski domovi u Sloveniji (bar ovi koje smo ovaj put pohodili), ma kakve im god bile sobe, imaju svi jastuke i deke na raspolaganju pa je dovoljno ponjeti samo tzv. lajner. Ako se pitate što je pak sad to, to je plahta za vreću za spavanje. Ja sam ugrabila ovu još dok je bila dostupna: Lajner iz Decathlona. Da, stvarno je koštala 39 kn i odlično je poslužila svrsi. Ima naravno u fensi sportskim dućanima i puno skupljih.
Ruksak
Ovaj izlet mi je bio poticaj da investiram u malo veći (a bome i poprilično skuplji) ruksak. Uspjela sam se suzdržati od kupovine (pre)velike litraže, zaustavila sam se na 30l. Iako je to granica za jednodnevne izlete, svakako se u njega može potrpati stvari i za dva -tri dana. Barem ako ne vučeš sa sobom šator i blag si samo prema svojim leđima, a ne i prema svom novčaniku (pa većinu klope kupuješ po domovima).
Izabrala sam ženski Millet Ubic 30l W bez onih sofisticiranih konstrukcija za provjetravanje leđa zbog kojih (bar po mom iskustvu) imaš dojam da u njih ništa ne možeš ugurati ma koliko bili veliki. Imam jedan takav od 22l, pa znam što pričam. Na ovaj se može zakačiti podloga za spavanje i vreća ako baš treba, ima dosta praktičnih pretinaca i prilično je prostran. Ima takav i od 40l za one koji smatraju da im je ovo premalo, ali ja sam zadovoljna da sam odolila iskušenju i izabrala manji. Ruksak je super prošao na testu, baš je ugodan za nošenje i što je najvažnije nije toliko velik da ga ne bih mogla nositi i na jednodnevne izlete. Težak je prazan 1.3kg, a pun je za ovaj izlet imao nešto više od 6 kg što je sasvim ok kilaža čak i za moja (nejaka) leđa na dugotrajnom usponu.
Što se tiče pakiranja stvari u ruksak, zip vrećice iz DM-a su mi se pokazale kao super stvar. Cijeli set rezervne robe sam utrpala u onu najveću od 4l i čak ga uspjela i malo vakumirati. Sve sam manje pakirala u takve vrećice raznih kapaciteta.
Hrana i piće
S obzirom da samo na našem planinarenju imali na putu čak tri odlično opskrbljena doma, odlučila sam ne nositi skoro ništa hrane sa sobom, već doručkovati i ručati / večerati u domovima. A po putu grickati samo energetske pločice. One od badema iz Decathlona su baš fine, a i neke koje sam kupila u Iglu sportu su također bile odlične. Za razliku od toga, ove puno slasnije izgledaju na fotki nego u stvarnosti. Imala sam nešto i ovih jeftinijih.
U domu na Planini pri Jezeru i Zasavskoj koče na Prehodavcima nije bilo pitke vode, ali se ona mogla kupiti pa ni to nije trebalo tegliti u velikim količinama. Koča pri Triglavskih jezerih je imala čak i pitku vodu na raspolaganju.
Naravno treba uzeti u obzir da je sve to što kupite u domu poprilično skupo (domovi se obskrbljuju helikopterima, pa nije ni čudo). Za doručak (ja sam jela 2 jaja sa slaninom i pila kavu s mlijekom) treba odvojiti cca 10€. I jela za ručak se kreću oko te cifre. Pivo je 3-5€, a vruća voda za napraviti svoju kašu (ili instant juhu) se također naplaćuje 70 centi.
Od napitaka sam teglila litru vode i 0.75l izotoničnog napitka. Nisam uzela mijeh za vodu što se pokazalo kao greška jer kod hodanja nisam mogla iz ruksaka dohvatiti bocu vode bez da stajem i skidam sve sa leđa (a ionako nisam baš bila (naj)brža u grupi. Meni je to bilo sasvim dovoljno, čak na Prehodavcima nisam morala kupovati vodu (kako sam planirala ako zagusti). Za treći dan sam si onda natankala besplatno kod Koče pri Triglavskih jezerah, a imala sam i jednu “porciju” izotoničnog napitak u prahu za taj zadnji dan.
Prva pomoć
Inače imam onu malu planinarsku torbicu prve pomoći što se svojedobno prodavala u Lidlu, ali s obzirom da sam ovaj put željela minimizirati teret maksimalno (a i išla sam sa planinarskim društvom pa sam zaključila da će me valjda netko iskusniji spasiti ako zagusti), nisam ju nosila već sam iz nje uzela samo on što sam smatrala da mi minimalno treba:
- flasteri obični i za žuljeve
- par sterilnih kompresa
- samoljepivu traku za zavoje
- malo Octanisepta u spreju
- Neofen 200 i 400mg
- malo Deep relief gela
- Magnezij direkt u prahu
Ostala oprema
- Zaglavna svjetiljka
- Swiss knife
- Kompas
- Powerbank (ovdje stvarno nisam štedila, uzela sam neki teški koji puni mobitel čak 4 puta). Realno nisam trebala, i manji bi bio dovoljan, pogotovo jer je po domovima bilo dosta utičnica za punjenje. Ali bolje biti autonoman, pa makar teglio i skoro pola kile tešku bateriju.
- Četkica za zube, pasta, mali ručnik (onaj najmanji, tanki, brzosušeći iz Decathlona), sapun (treba nositi, ja ga nisam imala, u domu kod Triglavskih jezera ga nije bilo, ostali domovi su imali dispenzere s tekućim sapunom; mislim imao je i ovaj, ali je bio prazan)
Koča na Planini pri Jezeru
Smještaj u domu je potrebno rezervirati. Informacije i link za rezervaciju ležaja na: http://www.pdlpp.si/koca-na-planini-pri-jezeru/informacije
Dom je otvoren od lipnja do kraja kolovoza. Ostalih mjeseci ako si dovoljno avanturističan da planinariš Alpama po zimi moguće je prenoćiti u zimskoj sobi koja se nalazi sa stražnje strane objekta (pogled na jezero) i opremljena je sa 9 kreveta (3×3 kreveta na kat) i dekama.
Kol’ko što košta (ljeto 2022.)?
- kava s mlijekom: 2.5€
- slanina s 2 jaja: 6€
- voda 1.5 l: 5€
- pivo 4€
- bezmesni gulaš ili jota 6€
- mesni gulaš ili jota 8€
- jednokratna posteljina (ako nemate svoj lajner): 4€
- noćene u skupnoj sobi s planinarskom iskaznicom: 14€
Cijeli cjenik: http://www.pdlpp.si/koca-na-planini-pri-jezeru/cenik
Zasavska koća na Prehodavcih
Smještaj u domu je potrebno rezervirati. Informacije i link za rezervaciju ležaja na: https://www.planinske-koce.si/zasavska_koca_na_prehodavcih
Dom je otvoren od lipnja do rujna. Ostale mjesece moguće je prenoćiti u obližnjem bivku (zimska soba), opremljenim sa 24 ležaja i dekama. Za to stvarno moraš biti malo jači igrač je je za razliku od Koče na Planini pri Jezeru puno više sati i metara nadmorske visine odvojen od civilizacije.
FB stranica (tu možete vidjeti kako se dom opskrbljuje namirnicama): https://www.facebook.com/prehodavci
Panoramska web kamera: Prehodavci
Cjenik nisam našla online ali cijene su manje više bile iste u svim domovima.
Koča pri Triglavskih jezerih
Smještaj u domu je potrebno rezervirati. Informacije o domu i link za rezervaciju ležaja na: https://www.planinske-koce.si/koca_pri_triglavskih_jezerih | https://www.pd-ljmatica.si/koce/sedmera/ (pazite da ne rezervirati onaj najjeftiniji smještaj u skupnim ležišćima (puno) iznad 12, ako vam je život (i minimum komfora, te malo zraka) mio.
Dom je otvoren od lipnja od rujna, ostale mjesece ništa od smještaja tamo jer je zimska soba kažu dotrajala. Strah me i pretpostaviti na što to onda liči, s obzirom na to kako izgleda skupni smještaj za 12+ osoba.
Cjenik svega: https://www.pd-ljmatica.si/wp-content/uploads/2020/01/cenik_sedmera.pdf
Da Vam skratim muke, one su manje-više iste kao ove gore popisane, samo je pivo ovdje nešto skuplje (5-5.5 €), a kava je, bila ona crna, bijela ili s mlijekom jedinstvenih 3 €. Vodu ne morate kupovati, može se natočiti pitka ispred koče.
