Pisa – Ferrara – Poreč (jednom Državno prvenstvo u mačevanju, ostalima još jedan dan odmora prije povratka u Zagreb)
Vrijeme je za povratak u (hrvatsku) stvarnost. Kiša više ne pada, ali zbog gore spomenutog natjecanja boravak ne možemo produžiti i Cinque Terre definitivno ostaju za neku drugu priliku. Na povratku odlučujemo još jedno stati u Pisi, da vidimo kako je tamo kad kiša ne lijeva kao iz kabla.
Pisa (bez kišobrana)
Ispred ulaza na Piazza dei Miracoli je hrpa štandova sa (kineskim) suvenirčićima za 1€. Tu kupujemo kose tornjiće i nešto magnetića za ekipu. Isti takvi u suvenirnicama na samom trgu koštaju bar 3 puta više. U blizini je i Po’sto sa finom to-go kavom i krafnama po prihvatljivoj cijene – svo četvero izašli smo zadovoljni za manje od 4€. Parking u blizini nije bio tako zadovoljavajući – 3€ za 2 sata muvanja po trgu.
Bacamo dakle još jedan pogleda na Kosi toranj, ovaj put s nešto više sunca i značajno više ljudi, a nako toga svraćamo i na Piazza V.Emanuele II (sat parkiranja u podzemnoj garaži 2.3€) gdje se naslikavamo kraj poznatog murala Keitha Haringa.
Tuttomondo je nastao 1989. svega nekoliko mjeseci prije nego je Harring umro od AIDS-a. Trideset figura nalazi se na 180 kvadratnih metara fasade crkve Sant’Antonio Abate u blizini gore spomenutog trga. Keith Harring je na muralu radio 7 dana (više nego i na jednom drugom) i jedan je od rijetkih vanjskih javnih radova napravljenih za stalni postav.
Ako se pitate tko je uopće taj, znajte da je Keith Haring američki umjetnik poznat po pop art i grafiti radovima, npr. po spontanim crtežima kredomna praznim crnim reklamnim površinama po NY podzemnoj. Ja ga znam jer me sestra redovito opskrbljuje majcama sa njegovim grafikama. Da sam mogla ponjeti majcu s Tuttomondo motivom i slikati se ispred murala palo mi je na pamet tek na licu mjesta, pa ovaj put ništa od toga. Naslikavali se ipak jesmo.
Ferrara
Umjesto pauze na odmorištu, na pola puta između Bologne i Venecije zastali smo u Ferrari. I odmah nam je bilo žao što za nju nismo imali više vremena i čak što umjesto u Bologni u njoj nismo rezervirali prvo noćenje naše proljetne ture.
Ferrara se smjestila na rijeci Po di Volano (rukavac rijeke Po) u pokrajini Emilia-Romagna i prvi je talijanski moderni grad. 1484. godine Ercolo I d’Erste angažirao je arhitekta Rossetija da redizajnira plan grada po načelima idealnog grada, što se smatra početkom urbanog planiranja. Ercolo I d’Erste je nakon obitelji Medici najveći renesansni pokrovitelj umjetnosti (ili ti mecena).
Od grada smo manje više uspjeli vidjet samo Castello Estense, Dvorac obitelji d’Este iz 14. stoljeću. Dvorac je smješten u samom centru grada, građen je od opeke i i okružen kanalom.
Grad je još uvijek okružen s 9 kilometara starih zidinaiz 15. i 16. stoljeća One su, zajedno s onima u gradu Lucca, najbolje očuvane renesansne zidine u Italiji. Povijesna jezgra Ferrare uvršten je 1995. na UNESCO listu svjetske baštine.
Zanimljivo je da 90% stanovnika grada vozi bicikl (2.8 bicikla po glavi stanovnika) što ih svrstava rama uz rame s Amsterdamom i Kopenhagenom. Gradonačelnik ima službeni bicikl, a i policajci ih voze.
