You are currently viewing Chianti

Chianti

Chianti Road Trip (Chiantigiana SR222)
Firenze – Greve in Chianti – Montefioralle – Panzano in Chianti – Radda in Chianti – Castello di Brolio – Murlo

Klinci su prije odlaska iz kampa u Firenci morali bar malo iskoristiti blagodati bazena, iako u 10 ujutro sunce još nije uspjelo toliko zapržiti da bi kupanje u hladnoj bazenskoj vodi bilo ugodno. Nekoliko zamaha je ipak napravljeno, da ne bi bilo da je bazen ostao neiskorišten.

Chiantigiana (SR 222) je regionalna cesta (Strada regionale) koja vas vodi kroz pokrajinu Chianti, od Firence do Siene.  Mi smo naš road trip započeli iz Firenci, a nismo ga završili u Sieni, već još južnije u Murlu, našoj bazi za idućih nekoliko dana. Inspiraciju smo pronašli u članku sa web stranice lovefromtuscany.com.

Greve in Chianti

Ovdje smo na glavnom trgu Piazza Matteotti popili kavu i svratili u poznatu mesnicu Antica Macelleria Falorni, za koju tvrde da je Gucci među mesarima. Trg je okružen arkadama i ima tipičnu strukturu antičke tržnice, što (kažu znalci) svjedoči o nekoć važnoj trgovačkoj ulozi Grevea. Na trgu je i spomenik Giovanniu da Verrazzanu, ovdje rođenom talijanskom istraživaču Sjeverne Amerike, poznatom kao prvom Europljaninu koji je istraživao atlantsku obalu Sjeverne Amerike i otkrio Newyorkški zaljev.

U gradu se nalazi i dvorac Verrazzano s poznatim vinskim podrumima i muzejom vina u kojem možete kušati preko 100 vrsta vina. Gradić inače nije ništa posebno, pa ako ne mislite šopingirati kobasice i pršute ili degustirati vina, slobodno ga zaobiđite.

Montefioralle

Gradić na brdu, 3 km od Gravea, pomalo poput Huma u Istri. Ako uspijete ugrabiti parking ispod zidina na Piazza Santo Stefano (mi teškom mukom jesmo) vrijedi se prošetati kamenim uličicama i baciti pogled na vinograde i maslinike na obližnjim brežuljcima. Ako ne, možete i pješke iz Grevea, ali samo ako nemate ništa protiv 3 km penjanja.

Panzano in Chianti

Tamo navodno neki (ne neki, već po NY Timesu najpoznatiji) mesar Dario Cecchini citira Dantea, specijalist je za bistecca alla fiorentina (firentinski biftek) i ima svoju trgovinu  i restoran Solo Ciccia. Sad kad se udubljujem malo više u njegovu filozofiju ova mi se ponuda čini sasvim primamljiva i prihvatljiva, pa ju stavljam na to-do listu za neki idući put. Rezervacija (pretpostavljam) obavezna ili barem preporučljiva.

Mi smo jeli u restoranu Il Vescovino sa super pogledom na obližnje brežuljke. Bilo je stvarno fino, ali (vjerojatno već pogađate) stvarno malo. Moj raviolone pecorino e pere za 10€ (veliki raviol punjen ovčjim pecorino sirom i kruškom) je bio stvarno dobar, ali samo jedan (istina malo veći, ali ipak…). Klinci su jeli Tagliatelle al ragu di manzo za 8€ (s tim ne možeš puno pogriješiti), a muž je izabrao Secondo piato Brasato di Muscolo za 15€ – dinstanu govedinu s povrćem, koja je bila fina, ali falio je bar neki prilog. Za desert smo svi smazali po jedan tiramisu za “tričavih” 4€ po porciji.

Radda in Chianti

Još jedan tipični srednjevjekovni gradić na brdu s pogledima na (a što drugo nego) obližnje brežuljke.

Castello di Brolio

Dvorac je, osim standardnim visokim zidinama, okružen čempresima, vinogradima i maslinicima. S vrha zidina pruža se prekrasan pogled na okolni krajolik. Isplati se platiti 5 € za odrasle (djeca ulaze besplatno) i prošetati dvorcem (samo vani, unutra se ne može). Do ulaza u dvorac vodi zabavna poučna staza Caccia ai timbri, percorso AI PINI (lov na žigove po borovoj stazi) sa info točkama na kojima se skupljaju žigovi. Tko slijedi crvene strelice i skupi svih 11 žigova dobije poklončić kod ulaza u dvorac (debelu u drvenu granu obučenu bojicu), a ako nema dovoljno karti na početku staze (Tara ugrabila zadnju), za štambiljane može poslužiti i (Markova) ruka. Na kraju roditelji mogu kušati vino u obližnjoj enoteci.

Zašto svi ti (crni) pijetlovi?

Istražujući Chianti nailazili smo posvuda na (crne) pjetliće.  Legenda kaže da se Firenca i Siena nisu mogle dogovoriti kome će pripasti Chianti i gdje će biti granica između dva grada. Dogovorili su se da će svaki vitez krenuti iz svog grada u zoru kad pijetao zakukuriće i da će granica biti tamo gdje se susretnu. Građani Siene su svog bijelog pijetla dobro hranili da bude jak i glasan kad u zoru zakukuriće kao znak za polazak. Firentinci su pak svog crnog pijetla izgladnili tako da se što prije probudi i počne kukurikati što ranije. Tako je i bilo.Crni pijetao je od gladi počeo kukurikati prije zore što je vitezu iz Firence dalo prednost i on je dospio puno dalje od viteza iz Siene. Stigao je do 12 km od zida Siene blizu Fonterutollija, u Castellini. To objašnjava zašto granica između Siene i Firence nije u sredini između dva grada.

Danas postoji cesta koja ide putem kojim su prošla dva viteza i zove se Le strade de Gallo nero (Ulice crnog pijetla).

Murlo

Nakon ture po Chianti-ju i brojanja pjetlića žurimo prema Villi Righino u Murlu, mjestašcu pola sata južno od Siene. Tu će nam idućih 4 dana biti baza za istraživanje južne Toskane. Apartman je odličan, prizeman, prostran, sa lijepim vrtom i predivnim pogledom. I macom kao bonusom. Za 4 noći koštao nas je 360€ i vrijedi svakog eura.

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.