Murlo – Siena – Murlo
Danas je u planu malo usporiti i posvetiti se samo jednom jedinom gradu – Sieni. A s obzirom da sad imamo veliku kuhinju i super terasu odlučujemo malo stopirati i ručanja po restoranima, pa za danas planiramo i opskrbu u nekom talijanskom supermarketu. Zaključujemo da je Siena dovoljno veliki grad za pronaći neki (veći) dućan i pritom ne bankrotirati.
Siena je je još jedan toskanski grad na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Od Murla je autom udaljena 30tak minuta. Vozimo se lagano po prekrasnom krajoliku i uživamo u “pravoj” Toskani.
U pauzi između lijepih krajolika nabasamo na diskont Dpiù u Monterioni D’Arbia i opskrbimo se za prvu ruku pecivom i narescima za sendviče. To nas zajedno sa keksima olakša za 15 €.
Siena
Parkiramo u Via Roma na samom ulazu u stari grad. Dok muž kupuje parkirnu kartu na obližnjem automatu (sat je 1.5€, treba kupiti unaprijed koliko planirate ostati), ja mrveći sve u šesnaest slažem sendviče u autu na parkiralištu. Svi su već gladni i odmah ih i smažu. Nakon toga smo napokon spremni za malo kulture.
Od parkiralište brzo napredujemo do glavnog gradskog trga Piazza del Campo. Trg u obliku školjke, popločen crvenim opekam, izgrađen je na mjestu nekadašnjeg rimskog kazališta. Na trgu se nalazi gradska vijećnica Palazzo Pubblico i toranj Torre del Mangia. Na trgu je i fontana Fonte Gaia iz 1419. godine, originalno ukrašena skulpturama Jacopo della Quercia. Današnja fontana je kopija izrađena u Carrara mramoru koji je puno čvršći od Montagnole mramora koji je koristio della Quercia (original se nalazi u muzejskom kompleksu katedrale Santa Marie della Scala).
Na vrh 87 metara visokog Torre del Mangia vodi preko 400 strmih i uskih stepenica, ali navodno se napor uložen u uspon višestruko isplati zbog spektakularnog pogleda od 360 stupnjeva. Nismo bili, ali moram priznati da mi je zbog tog neostvarenog uspona pomalo i žao. Još jedna stvar za toskansku to-do listu.
Na trgu se dva puta godišnje (2.6. i 16.8.) još od 12. stoljeća održava poznata konjička utrka Il Palio (di Siena). Deset konja s jahačima bez sedla trče 3 kruga i predstavljaju 10 od 17 gradskih stražara, odnosno contrada. Contrada je četvrt unutar talijanskog grada, svaka ima svoja obilježja (grb, zastavu, slogan…). U svakoj utrci sudjeluje samo 10 od 17 contrada: 7 koje nisu sudjelovale u prošlogodišnjem i 3 druge izabrane ždrijebom. Zanimljivo je da Palio zapravo dobiva konj koji predstavlja svoju contradu, a ne jahači. Pobjednik je dakle prvi konj koji pređe ciljnu liniju – konj može pobijediti bez svog jahača (cavallo scosso). Nagrada Palio je pravokutni komad ručno oslikane svile obješen na crno-bijeli štap i ukrašen crnim i bijelim perjanicama.
Katedrala Duomo di Siena (Santa Maria Assunta) započeta u 12. stoljeću jedan je od odličnih primjera talijanske romaničko-gotičke arhitekture. Fasada je dovršena 1380. godine. Katedrala je postavljena u smjeru osi sjever-jug (a ne tada uobičajeno u osi istok-zapad) jer je izvorno trebala biti najveća katedrala na svijetu, ali je nakon završetka transepta (os sjever-jug) nestalo novaca i transept je pretvoren u glavni brod crkve. Unutra se nalazi slavna gotička propovjedaonica Nicole Pisana, dok su krstionicu u 15. st. ukrasili mnogi slavni kipari (Donatello, Lorenzo Ghiberti, Jacoopo della Quercia). Sve u svemu isplati se posjetiti cijeli kompleks u koji je uračunat i Muzej katedrale (Museo dell’Opera del Duomo). Mi pogađate nismo bili.
Na trgu u Informativnom centru (iza ove gore ljepotice sa krilma) uspijevam pronaći suvenir – magnetić koji nije Made in China već je zgodan porculanski “tanjurić” oslikan motivom sa Palia i dječju knjigu o Toskani na engleskom (koju sam istini za volju do sad jedino ja pročitala, ali još uvijek nikako ne mogu odoljeti zanimljivim turističkim knjižicama za djecu gdje god da ih nađem). Slikovnica je baš zgodna i informativna, neke informacije sa ovog bloga upravo sam tamo pročitala. Valjda to onda znači da tih 15 € nije uludo potrošen novac. Magnetić je koštao 5 € i nije mi žao. Ni kineski nisu puno jeftiniji.
Iako smo se danas suzdržali od restorana, to ne znači da nismo pojeli porciju 2-3 € skupog sladoleda u La Vecchia Latteria u Via San Pietri 10. Sladoled je bio standardno, kremasto dobar.
Nakon obilaska Siene krenuli smo u pravu nabavku. Pronašli smo neki veliki supermarket Coop izvan centra grada i uspjeli “skuriti” 113 €. Za te smo pare kupili nareske za još sendviča, namirnice za 2 ručka, ponešto za doručak, kruh, voće, sokove, pivo (za mog muža vinomrsca) i još pokoju “glupost” koja (mojim klincima, a ruku na srce ponekad i nama) život znači. Onda smo na putu prema Murlu zaključili da smo još ponešto zaboravili, pa smo dodatnih 18 € ostavili u gore spomenutom Dpiù. Sve u svemu danas smo na “špeceraj” potrošili skoro 150 €. Hm, hm, pitam se da li je posjećivanje restorana ipak bila isplativija varijanta!?
