Val d’Orcia (Via Cassia – SR 2) : Murlo – Bagni San Filippo – Terme Vignoni – Pienza – Murlo
Ako na spomen Toskane pomislite na zelene brežuljke s usamljenim čempresima na vrhu i žute bale sijena po poljima zamišljate prekrasne krajolike doline Val d’Orcia u južnoj Toskani. Red srednjovjekovnih dvoraca, red gradova na vrh brežuljaka, red vinograda i čempresa, red zlatnih pšeničnih polja – sve su to elementi koji zajedno čine fantastični krajolik doline rijeke Orcia. Područje koje se proteže od Siene na sjeveru do Grosseta na zapadu danas je zaštićeni kulturno-prirodni park, a od 2004. i na Listi svjetske baštine UNESCO-a (još jedan i na našoj listi).
Mi smo u ljepotama Val d’Orcia uživali na putu prema Bagni San Filippo i Terme Vignoni jer smo dan odlučili posvetiti istraživanju termalnih izvora Toskane. Kad smo već kod Val d’Orca evo jednog članka sa dobrim idejama za Val d’Orca road trip. Mi sve te gradiće nismo uspjeli vidjeti, ali sigurna sam da bi i ovako isplaniran dan bio odličan. No ovo što smo mi danas prošli klincima je zasigurno bilo zanimljivije. Bar mojima koji nisu oličenje kulturne uzdignutosti, niti (blago rečeno) ljubitelji šetnji starim gradićima.
Vozimo se cestom Via Cassia (SR 2) koja pratiti drevnu cestu Via Francigena do Rima. Kako se kilometri na putokazima prema Rimu sve više i više smanjuju, čovjek dolazi u napast da potegne i do tamo, no mi se ovaj put ipak suzdržavamo. Odlučujemo se prvo odvesti do današnjeg najjužnijeg odredišta (Bagni San Filippo) pa u ostalim mjestima stajati na povratku prema Murlu.
Val d’Orca
Za početak evo malo sanjivih krajolika južne Toskane.
Bagni San Filippo
Pristup termalnom izvoru je besplatan. Valja se parkirati u blizini (1 sat je 1€) i prošetati šumom do odredišta. Prvi bazeni na koje naiđete uz stazu pored ceste su plitki i ne zadržavaju svoju toplinu dugo. Svakako treba pratiti put dalje u šumu do vodopada i masivne kalcificirane stijene (Fosso bianco) zvane Balena bianca (bijeli kit). Ovdje se vruća termalna voda koja curi po stijenama susreće sa hladnom vodom rijeke, dajući joj bijelo-plavu boju. Tu ima više bazenčića u kojima se možete “banjati”. No za najtopliji osjećaj najbolje je ignorirati table s natpisima i zaleći na bijele stijene, kako to baš svi čine. Jedina kvaka koja će vas omesti u dugom uživanju u 48 stupnjeva toploj vodi je činjenica da je zbog velike koncentracije sumpora sve pomalo (blago rečeno) smrdljivo. Zato je dva sata ovdje nama bilo sasvim dovoljno. Ponesite badić i ručnik i pazite da ne uganete nogu, jer je teren po kojem ćete hodati stjenoviti i sklizak.
Na povratku prema parkiralištu možete svratiti na sladoled u obližnji Gelateria de lo Spugnone (2-3 € po porciji, ovisno o apetitu i količini željenih okusa). Mi smo potrošili standardnih 9 €.
Terme Vignoni
U Terme Vignoni smo željeli stati samo kratko da pogledamo taj gradić koji u centru umjesto glavnog trga ima bazen s termalnom vodom velik 49x29m. Voda koja puni bazen izvire iz zemlje u sredini bazena pod 50 stupnjeva i u njemu se naravno ne može “banjati”.
No Terme Vignoni su bile i važan centar za mlinove u Val d’Orca, a danas o tome svjedoči Parco dei mulini (park mlinova) u kojem su izloženi ostaci 4 mlina, a pokretala ih je termalna voda. Korišteni su sve do 50tih godina prošlog stoljeća , a cijelo područje mlinova je 1997. godine uređeno u spomenuti park. Na dnu parka je “bazenčić” sa prirodnom termalnom vodom koja curi iz obližnjeg izvora. Sve skupa je jako zgodno za pogledati, a nakon što se naša kćer ubacila u bazen, znali smo da će posjet termama potrajati nešto duže od planiranog. Ako se ne želite baš kupati, možete barem zagrijati noge gore u kanalu kojim teče 50 stupnjeva topla voda. Voda u bazenu ipak nije baš toliko topla, ali barem nema onog sumpornog smrada iz San Filippa.
Ulaz u park se ne naplaćuje. Jedini trošak je parking (ako ste parkirali u blizini centra), ali ako se odvezete skroz do donjeg dijela parka blizu bazena i to je besplatno.
Odakle sva ta topla voda?
Monte Amiata, najduža toskanska planina, koja odvaja Maremmu od Val d’Orcia, u stvari je vulkan. Više nije aktivan ali ispod površine opskrbljuje Toskanu sa svim tim termalnim izvorima. Voda koja prodire duboko u zemlju zagrije se od vrućih stijena i magme. Kažu da treba 10 godina i 40 km da voda iz podzemlja Monte Amiata dođe do površine bazena u Bagno Vignone.
Pienza
U Pienzu smo stigli prekasno da bi zaista uspjeli uživati u ovom idealnom renesansnom gradu s pogledom na Val d’Orcia brežuljke. Pa smo se samo kratko prošetali.
I Pienzu je (1996.) UNESCO odlučio staviti na Listu svjetske baštine “jer predstavlja prvu primjenu renesansnog humanističkog koncepta urbanog dizajna, i kao takva zauzima važnu poziciju u razvoju koncepta planiranog idealnog grada koji će igrati značajnu ulogu za kasniji urbanistički razvoj u Italiji i šire. “
Za neki drugi put svakako bi se trebalo više posvetiti palači Palazzo Piccolomini s desne strane katedrale koja ima fantastičnu lođu s prekrasnim visećim vrtom s kojeg se može uživati u jedinstvenom pogledu na Val d’Orcia, od Montalcina do Monte Amiata. Palazzo Piccolomini je Franco Zeffirelli koristio za snimanje nekih scena filma Romeo i Julija, u kojem je palača predstavljala mjesto prvog susreta dvoje ljubavnika u domu Capuleti.
Pienza je osim po arhitekturi poznata i po ovčjem siru Pecorino di Pienza, a svakog rujna tamo se održava Fiera del Cacio Fuso (cacio je sir na talijanskom) – kotrljanje cijelog koluta pecorino sira oko drvenog zvrka na srediti glavnog trga.
Jelo koje bi tamo valjalo probati je Pici con cacio & pepe (vrsta tjestenine sa sirom i paprom). Navodno su dobri u Osteria Baccus u Via del Casello.
Bonus savjet
Ako već muvate po Val d’Orcia stanite svakako kod kapele Vitaleta u blizini San Quirico D’Orcia.To je valjda najuslikanija scena južne Toskane (kapelica između dva čempresa). Snimite jednu fotku i za nas koje su čari banjanja u toplim termalnim izvorima potpuno smele pa nismo stigli obići baš sve ljepote ove divne doline.
