Murlo – Castiglione della Pescaia (Tirensko more) – Murlo
Uskrs u Toskani
Da su Talijani odustali od bojanja jaja naslutili smo već prije koji dan kad smo po dućanima od zbunjenih prodavačica pokušavali saznati gdje drže boje za jaja, a slutnje nam je danas potvrdila i vlasnica apartmana kad nam je došla čestitati s velikim čokoladnim jajetom u rukama.
Dakle Talijani su od farbanja odustali još sredinom prošlog stoljeća i prebacili se intenzivno na poklanjanje čokoladnih. Zaista je u svim trgovinama bila hrpa onih velikih čoko jaja s poklonom u sredini, umotanih u celofan. Mi smo se što se tiče naših kuhanih snašli sa Tarinim flomasterima, pa ipak nismo ostali bez pravih pisanica spremnih za borbu sudaranjem. A probali smo isto i sa čoko inačicama.
Sve u svemu uskršnji doručak na terasi s predivnim pogledom protekao je odlična, pa makar i bez kuhane šunke, koju smo planirali kuhati, ali je također nismo uspjeli pronaći.
A što Talijani jedu za Uskrs?
- Antipasto
- crostini (prepečene šnitice kruha) sa pilećim jetricama
- Primo piato
- ravioli sa ricottom i špinatom u umaku od putra i bosiljka
- Secondo piato
- pečena janjetina s grašakom i krumpirom
- Desert:
- pan di ramerino – slatki kruh, sličan kao panini, prije su njega išli posvetiti u crkvu na Veliki četvrtak
- colomba di Pasqua (talijanski uskršnji golub) – tradicionalni uskršnji kolač, pandan dvaju poznatih talijanskih božićnih slastica, panettone i pandoro. Za razliku od panettone, obično sadrži kandirano voće a ne grožđice. Tijesto se oblikuje u oblik goluba (colomba na talijanskom) i na kraju se prelije s bisernim šećerom i bademima prije pečenja.
Na Uskršnji ponedjeljak (Pasqueta) vole jesti svježi grašak sa pecorino (ovčjim) sirom. Taj dan vole potrpati ostatke od obilnog uskršnjeg ručka u pikniku torbe i odlaze u parkove, plaže, vinograde i livade uz more kako bi uživali u (toplom) proljetnom suncu.
Evo još nekih talijanskih uskršnjih ideja prije odlaska na Tirensko more.
Danas krećemo iskusiti jednu sasvim drugu, morsku Toskanu, pa smo se u tu svrhu zaputili u Maremmu – veliko područje u južnoj Toskani koje obuhvaća provincije Livorno i Grosseto i proteže se duž obale na jugoistoku. Za cilj smo izabrali Castiglione della Pescaia (i nismo pogriješili).
Castiglione della Pescaia
Nekad ribarsko selo (pescare znači ribariti na talijanski), danas popularno ljetovalište, sa dugim pješčanim plažama, prostranim borovim šumarcima i pogledom na otok Elbu.
Na obronku Monte Petriccio smješten je srednjovjekovni grad zaštićen zidinama i dvorac iz 15. stoljeća koji je danas u privatnom vlasništvu. Prve zidine su u 10. stoljeću sagradili Pižani, a druge u 15. Argonci. Zbog čestih napada gusara stanovnici su se tijekom vremena selili u sve više predjele. Grad se sastoji od gornjeg grada na brdu iznad mora i donjeg, ispod na obali.
U blizini je nekada bilo jezero Preglio, a uz vodu etrursko naselje, koje je u rimsko doba postalo Portus Traianus. Jezero je isušeno u 18. stoljeću zbog borbe protiv malarije. Danas se ovdje nalazi najveće talijansko močvarno područje koje je zaštićeni park prirode “Diaccia Botrona Riserva Naturale” i jedno je od rijetkih područja u Italiji gdje žive plamenci.
Nakon šetnje gradom (parkiranje je 1.5 € po satu, plaća se unaprijed na automatima) umočili smo se prvi put u Tirensko more. Netko samo noge, a netko i “malo” više od toga. Tog kasnog popodneva, na obali je bilo tek 19 stupnjeva, a u vodi su preko velikih valova skakali samo surferi u neoprenskim odjelima i moji klinci (u običnim badićima). Duga pješčana plaža u kombinaciji s valovima i surferima podsjetila nas je pomalo na Kaliforniju.
Nakon borbe s valovima, odnosno namakanja nogu u hladnom moru, smazali smo sladoled u slastičarnici na plaži. U Orso Bianco sladoled je koštao standardinh 2.5-3 € (za 2-3 okusa), a nutella i snickers su bili stvarno jako fini. Pogotovo nutella.
Nakon toga smo se zaputili nazad u Murlo, da tamo spakiramo stvari i provedemo zadnju noć u predivnoj dolini.
