Murlo – San Gimignano – Pisa
Na Uskršnji ponedjeljak opraštamo se od Murla i krećemo prema Pisi. Na putu posjećujemo i veći dio dana provodimo u San Gimignanu – gradiću na pola puta između Firenze i Siene. Mi i hrpetina drugih turista i popriličan broj Talijana, koji uskršnji ponedjeljak vole provoditi na izletima s prijateljima. Tako da, uz Firencu, ovo je definitivno bio “najgužvastiji” grad našeg proljetnog pohoda Toskanom.
San Gimignano
Teškom mukom uspjevamo ugrabiti parkirno mjesto na jednom od parkirališta na prilazu gradu.
Prijateljsko upozorenje: Ne budite brzopleti i ne potvrđujte karticu za parkiranje u atomatu za bus karte. Ima samo petnaestak minuta pješke do grada, a jedna karta košta 1.5€. I ne, nije uračunata u cijenu parkiranja :/
San Giminano se smjestio na 300 m visokom brdu s pogledom na dolinu rijeke Else. Ovaj srednjovjekovni gradić poznat je po silnim tornjevima – nekad ih je bilo čak 72 (bogate obitelji gradile su kuće s tornjevima, da se zna s kim obični smrtnici imaju posla), a danas ih je preživilo čak 14 (tornjeva, ne bogataških obitelji). 14 nije 72 ali je još uvijek dovoljno da UNESCO i ovaj gradić 1990. godine stavi na listu Svjetske baštine i da silni turisti jure da vide taj “talijanski srednjovjekovni Manhattan”.
San Giminano je u srednjem vijeku bio važan grad jer je bio na putu Via Francigena (hodočasnička ruta koje je povezivala Canterbury i Rim), pa nije ni čudo da im je tako dobro išlo i da su se tornjevi gradili “k’o ludi”. I sad im dobro ide, iz sasvim drugih razloga.
Osim po svim tim tornjevima San Giminano je poznat i po bijelom vinu Vernaccia di San Gimignano, po začinu šafranu (saffron) i slastičarnici Gelateria Dondoli s navodno najboljim sladoledom na svijetu. Probajte za standardnih 2.5 / 3 / 4€ (ovisno o apetitima) pa prosudite sami. Mi svakako jesmo.
Pisa
Ovdje najavljivanja kiša već pljušti k’o luda i jasno je k’o dan (ne možda ovaj već neki malo vedriji) da od za sutra planiranog odlaska u Cinque Terre ne bude ništa.
Na Piazza dei Miracoli čudotvorno smo pokisli do gole kože, ali zato nije gužva. Trg se nalazi na rubu grada, što priznat ćete i nije baš najuobičajenije mjesto za glavni gradski trg sa katedralom.
Slavni kosi toranj građen je u 12. stoljeću, a već prilikom same gradnje počeo se opasno naginjati. Kažu da je sreća što se gradnja nekoliko puta prekidala (što zbog rata, što zbog dugova, što zbog toga štu su inžinjeri smišljali kako da ga isprave) jer bez tih prekida koji su dali vremena tlu da se sabije ispod tornja, on bi se zasigurno već davno srušio. Počeo se naginjati već nakon izgradnje 3. kata (od ukupno 8), arhitekti su pokušali spasiti stvar tako da su preostale katove radili niže na jednoj strani, ali trud im je ostao uzaludan. Toranj se i dalje naginjao, a to radi i danas. Dapače, osim što se naginje, on i pada i to 2 mm godišnje
Tko se danas želi popesti na taj 55 metara visok i 5 stupnjeva nagnuti toranj (danas je 5 metara odmakut od vertikale), mora to zadovoljstvo rezervirati nekoliko dana unaprijed i platiti “tričavih” 18€ po osobi od 8-99 godina. Mlađima i stogodišnjacima ulaz zabranjen.
Uz poznati toranj kod kojeg svi pokušavaju izvesti one ispravi me, pridrži me, stavi me u kornet fotke (osim kad nemilice pljušti kiša kao u našem slučaju) na čudotvornom trgu nalazi se još i katedrala Santa Maria Assunte, koja simbolizira rođenje, krstionica, koja simbolizira život i groblje (camposanto) koje simbolizira, a što drugo negoli smrt.
Više slika smo snimili u drugom pokušaju, na odlasku. Pogledaj ih ovdje: još fotki iz Pise.
Nakon što smo smočili sve što se na nama smočiti može, zaputili smo se u naš rajski smješta na rubu grada, da pokušamo osušiti sve promočeno i pustimo koju suzu jer nam propadoše Cinque Terre.
