17.04.2019. – Bologna – Firenze
Ujutro nakon doručka krećemo prema Firenci. Do tamo nam treba cca 1.5 h. U Firenci smo smješteni u bungalovu u sklopu kampa uz rijeku Arno. Sve je malo, ali lijepo i novo, imamo čak 2 spavaće sobice, a u sklopu kampa je i vanjski bazen, restoran, praonica rublja i dućan. Jedno noćenje smo zajedno sa boravišnom pristojbom za nas četvero platili 77€.
Do centra grada nam treba preko 30 minuta javnim busom. Karta i dalje košta 1.5 € ali je skuplja ako se kupuje u busu od vozača. Mi smo ih kupili na recepciji kampa. Pješke bi nam do grada trebalo više od sat vremena, tako da se odmah opskrbljujemo kartama za oba smjera.
Firenca je glavni grad Toskane. Leži na rijeci Arno, u srednjem je vijeku bila središte trgovine i financija i jedna od najbogatijih gradova Europe, a kasnije i kolijeva talijanske renesanse. U Firenci je tijekom stoljeća živjelo puno faca iz područja umjetnosti (Dante, Boccaccio, Donatello, obitelji Medici, Botticelli, Machiavelli, Leonardo da Vinci, Brunelleschi, Michelangelo, Galileo Galile…).
Svim svojim arhitektonskim, muzejskim, vrtnim, glazbenim, kulinarskim i modnim adutima Firenca privlači jako puno turista. I previše ako se mene pita! Gužve su u Firenci bile nesnosne, a za našeg boravka u Toskani još se samo San Gimignano na uskršnji ponedjeljak mogao s tim usporediti.
Od 1982. povijesni centar Firence uvršten je u Popis svjetske baštine UNESCO-a, tako da je to već drugi grad na našoj proljetnoj UNESCO listi, a tek smo krenuli!
Plan je bio da dan u Firenci provedemo šećući između najvažnijih znamenitosti bez ulaska u ijednu posebno. Pa evo ukratko o nekima na koje smo “nabasali”.
Cattedrale di Santa Maria del Fiore je katedrala u gotičkom stilu s Giottovim tornjem, romaničkom krstionicom i prvom renesansnom kupolom. Konačno rješenje za izgradnju ambiciozne kupole (s čijom su se izgradnjom borili preko 170 godina) dao je poznati renesansni arhitekt Filippo Brunelleschi. Katedrala je duga čak 148 metara i treća je po dužini crkva na svijetu (prve dvije su Crkva sv. Petra u Rimu i Sv. Pavla u Londonu).
Santa Croce je gotička crkva, izvorno franjevačka zaklada, u kojoj su sahranjeni Michelangelo, Galileo Galilei i Machiavelli.
San Lorenzo na Piazza Santa Maria Novella je gotička crkva čiju je mramornu fasadu u 15. stoljeću završio Alberti i može se podičiti da je jedina crkva u Firenci sa originalno planiranom fasadom očuvanom do danas. Na ovaj veliki trg možete doći uživati u jednoj lijepoj firentinskoj crkvi i odmoriti se usput od nesnosnih gužvi glavnih atrakcija.
Na Piazza della Signoria dominira Palazzo Vecchio, stara srednjovjekovna gradska vijećnica. Na trgu se nalazi i Neptunova fontana Bartolomea Ammanatija iz 16. stoljeća koja još uvijek radi na stari rimski vodovod. Tu je i palača Signoria u kojoj zasjeda gradsko vijeće i Loggia dei Lanzi u kojoj su se održavale razne javne ceremonije republikanske vlade.
Ispred Palazzo Vecchio prije je bio smješten originalni, preko 5 metara visoki David, kojeg je Michelangelo isklesao početkom 16. stoljeća iz jednog ogromnog komada Carrara mramora (Carrara je grad u Apuanskim Alpama u sjevernoj Toskani). Danas je tu njegova kopija, a original je u Galleria dell’Accademia.
Galerija Gli Uffizi nije izvorno bila galerija (uffizi na talijanskom znači uredi), a izgradio ju je u renesansi između 1560. i 1580. godine G. Vasari po narudžbi Cosima d’Medici-ja kako bi se u nju smjestili uredi firentinskih sudaca. Medici je gornji kat pretvorio u galeriju za obitelj i njihove goste i tu je bila izložena njihova zbirka rimskih skulptura. Usko, dugačko unutarnje dvorište otvoreno je prema rijeci Arno preko niza dorskih stupova koji artikuliraju prostor bez da ga blokiraju, pa povjesničari arhitekture smatraju ovo unutrašnje dvorište prvim isplaniranim uličnim krajolikom Europe.
Ponte Vecchio je do 1218. bio jedini most preko rijeke Arno. Od 13. stoljeća se na njemu nalaze dućani, isprva raznovrsni, a od kraja 16. stoljeća samo zlatarnice i draguljarnice (zbog otpada kojim su ostali zagađivali rijeku). Oprez! Oko mosta su najskuplji sladoledi, ali zaista nije potrebno (čak ni u Firenci) najmanju porciju platiti 5 €, pa sladoled potražite ipak malo dalje. Mi smo svoju današnju porciju našli s druge strane rijeke u Cantina del gelato na putu prema Piazzale Michelangelo. I bio je standardno odličan (pogotovo jagoda).
Piazzale Michelangelo je trg na brdu iznad grada, s predivnim pogledom na Firencu. Tamo se svidjelo čak i mom gunđavom tinejdžeru koji iz dna duše prezire šetnje po bilo kakvim gradovima, pa bili oni i kolijevka renesanse.
Nakon povratka s Piazzale Michelangelo bacili smo se na potragu za večerom. Sjeli smo u restoran I Tarocchi u Via del Renai 14 i isprobali još par talijanskih specijaliteta. Pappa al pomodoro je navodno juha, no kad vam kažem da pappa na talijanskom znači papica (kašica) bit će vam jasno zašto juha od paradajza i kruha nije imala baš nikakve veze s onim što mi smatramo juhom. Ovo je jelo bilo potpuni promašaj, nikom se od nas četvero nije svidjelo. Naručili smo još i Ravioli gnudi alla crema di parmigiano. Gnudi na talijanskom znači goli, a odnosi se na njihovu sličnost s raviolima, ali bez tjestenine. Gnudi se rade od ricotta sira i špinata, a ove naše su bile prelivene topljenim sirom. Te su bile dobre, iako bi po mom neki malo lakši umak bolje prijao. Sin je napokon upikirao omiljene Spaghetti alla carbonara, no ostao je razočaran količinom papra koja je dominirala jelom. Da li to tako zaista treba biti ili im se omaklo ostala je nepoznanica. Muž nije želio eksperimentirati pa je naručio pizzu. Sve skupa smo sa pićem i copertom platili 44€, a neki su opet ostali gladni.
Večeru su na kraju klinci podebljali palačinkma sa odličnom čokoladnom kremom u čokolateriji Venchi, gdje se osim palačinki, nude i razne čokolade, čokoladne bomboni, kreme i sladoledi. Na palačinke nitko nije imao zamjerke. Na svu sreću, jer taj nas je užitak koštao 9€ za 2 palačinke.
