DISCLAIMER (iliti izjava o odricanju od odgovornosti)*
Ovdje dolje ćete između ostalog vidjeti slike razdraganog psa kako bezbrižno trčkara u potrazi za životom (na Marsu?). No razdraganosti i bezbrižnosti na oštrim bilo marskovskim, bilo paškim stijenama ubrzo dođe kraj. Zato ne pokušavajte ovo sa vašim psom. Ni ja ne bih da sam samo znala kako će joj iza te avanture izgledati jastučići na šapicama. Navodno su neki još nadobudniji svoje pse teglili 10 km kao janjce na leđima. Ona se hrabro vratila do Metajne na svoje 4 (ranjene) nožice. Razmjere štete ustanovili smo tek u Zagrebu. Oporavak je trajao tjedan dana.
Life on Mars Trail (Pag): Metajna – Plaža Ručica – Uvala Beritnica – Stijena Stogaj – Uvala Slana … ima još (neslućenih mogućnosti, ali mi smo od tu krenuli natrag istim putem)
Još jutros smo bili u Zagrebu, a sad smo već na trajekt za Mars.
“Life on Mars” smislio je kažu pustolovni trkač Šimun Cimerman u suradnji sa TZ Novalja. Inspiraciju je dobio još 2002. kad je tamo prolazila pustolovna utrka Terra Incognita. Prva trail utrka u Metajni održana je 2017. “Life on Mars” je danas zapravo paukova mreža puteva, odnosno četiri prstena, svaki u dužini od 4-8 km, a gdje se mogu kombinirati različite dužine, od 4 do 25 km, svakom po volji. ‘Run on Mars’ od četiri kilometra je namijenjena baš za trčanje, dok su ostale planinarske, namijenjene za hodanje jer su podloga i teren zahtjevniji. (izvor: https://www.novilist.hr/life/staza-life-on-mars-na-otoku-pagu/).
Krećemo od Metajne (do koje smo došli to jutro iz Zagreba). Mogli smo i sa plaže Ručica, do koje se također može autom, ali eto mi krenusmo odavde. S obzirom da ionako nismo išli na najdužu stazu šetnja od Metajne do Ručice je bila sasvim ok odluka (ikao tada još nismo znali do kud ćemo točno – dapače planovi su bili i ambicionzniji od ture koju smo na kraju ishodali).
Kod plaže Ručica odmaramo kod (izvan sezone) napuštenog kafića u kojem smo jedno davno ljeto ispijali kave, skrivali se od pržećeg sunca na plaži bez hlada i divili marsovskoj ljepoti svega. Danas djeca više ne skaču veselo po ogradi kafića kao tih davnih dana, već manje više gunđaju proklinjući zlu kob koja ih je natjerala da s roditeljima planinare paškim krajolicima (pa bilo i svemirski lijepim). Unatoč svemu roditelji se ne daju te se i dalje dive marsovskoj ljepoti svega. A sad imaju i psa koji bi ih (za razliku od tinejdžera) slijedio i na kraj kojeg god planeta.
Put dalje vodi iznad Uvale Beritnica. Na ovoj šljunčanoj plaži u plitkom moru stoje tri velike kamene stijene, a iznad plaže se uzdiže spektakularna stijena – penjalište Stogaj. Po stijeni se možete penjati na 20tak označenih ruta preko 4 njezina dijela. Tko voli nek’ izvoli: staze Zamak i Stogaj (pdf)
Nakon naslikavanja kod Stogaja i vijećanja što bi one stijene u Beritnici predstavljale nastavljamo još dalje do Uvale Slana (s obzirom da ovo piše dosta nakon samog obilaska, moram priznati da se više ne sjećam na što su nam sve ličile). Na kraju uvale nalazi se 100 m duga morska via ferrata koja spaja plažu Slana i rt Sušac, ali naš put ovdje završava. Do uvale slijedi porcija jako oštrog kamenja koji je pretpostavljam dokosurio moju malu koker-planinarku.
Iznad uvale nalaze se ostaci ustaškog koncentracionog logora Slana, u kojem je za samo tri mjeseca 1941. godine pobijeno jako puno ljudi. Bivši logor je 1975. godine obilježen spomen-pločom, postavljenom dolje u uvali (na početku današnje morske ferrate), a od devedesetih nadalje ploča je nekoliko puta uništavana pa nakon zadnjeg uništavanja 2013. više nije postavljana. Danas ako niste proguglali lokaciju, teško da ćete znati što ostaci iznad uvale u stvari predstavljaju (izvori: https://jadovno.com/feljton-cas-istorije-ustaski-logori-smrti-mjesta-nezapamcenog-pogroma-ljudi i https://www.portalnovosti.com/slana-to-je-njeno-ime ).
Izvorni plan je bio da kod Slane popnemo gore i drugim putem vratimo do Metajne, ali što zbog ubogog psa koji je vidio i bolje dane na zadnjoj dionici prema uvali Slana, što zbog kuknjave dijela ekipe vraćamo se istim putem nazad. Na svu sreću, jer put koji bi slijedio bio bi previše za već izranjavanje nožice naše četveronožne planinarke, a ni neki dvonožni ne bi baš bili presretni tim razvojem situacije.
No i na ovoj dionici koju smo prošli bilo je napretek uživancije u divnim i nestvarnim prizorima bijelih paških stijena i plavog mora. Što bi čovjek više i mogao poželjeti za jedan savršeni subotnji dan.
…2 dana poslije*
A da sve ne bi bilo tako idealno i srcedrapateljno 💖, evo kako izgleda pasji život nakon paškog kamenja (sjeti se gornjeg disclamera).
