24.05.2020. Ponikve (parkiralište na kraju Zelene magistrale) – Planinarsko sklonište “Podbjelka” (582m) – Križ Hrvatskim mučenicima – Kameni svati (482m) – Planinarska kuća “Kameni svati”(480m) – Ponikve (cca 500m)
Sve se jako lijepo vidi na karti od HPS-a. Ali na ovoj mojoj imate zabavne tips-and-tricks pa nemojte da ne kliknete bar na koji pin.
Aute parkiramo na malom parkiralištu na kraju Zelene magistrale u blizini Ponikva. Ponikve su vam ona velika travnata livada na nadmorskoj visini od cca 500 m na jugozapadnom dijelu Medvednice. Poznate su po brojnim krškim oblicima. Livadom teku tri potoka: Jezeranec je najveći, Javorščak izvire na Jambrišakovom vrelu na istočnoj strani udoline i Slivnjak. Dva se potoka slijevaju u jedan i poniru na početku Ponikvi nedaleko mostića, odmah pokraj Zelene magistrale. Voda koja tu ponire je ista ona koju nalazimo nešto niže u špilji Veternici. Mi prelazimo taj mostić i hrabrim koracima po dubokom blatu krećemo prema Kamenim svatima.
Navodno do gore treba 1 h i 15 minuta, ali nama naravno treba skoro 2 sata (laganog ako nam to ide u obranu) hoda. Staza je ugodno šumska, zbog kiše koja je padala cijelu noć baš onako pošteno blatna i shodno tome na nekim dijelovima prilično skliska. Ljudi ima samo u tragovima. Gotovo da imamo stazu (a u nekom trenutku i dom) samo za sebe. Nakon korona partija na Gorščici ovo je pravo osvježenje.
Put ide stazom broj 5 koja od Gornjeg Vrapča preko Glavice vodi prema Kamenim svatima. U nekom trenutku sudara se sa stazom broj 1, na koju skrećemo desno (lijevo bi se vratili drugim putem na Glavicu). Put dalje vodi do planinarskog skloništa “Podbjelka” na istoimenoj uzvisini, na točki gdje se spajaju planinarska staze 6 i glavna planinarska staza 1. Nastavljamo stazom 1 do mjesta gdje se lijevo skreće prema planinarskoj kući, a o desno prema vrhu i križu. Mi prvo krećemo u osvajanje vrhova i križeva, a za domove će vremena biti i kasnije.
Na putu prema vrhu prolazimo kraj ruševine koja se kasnije ispostavi da je tzv. Kolarićeva kuća, koja je (ako ćemo vjerovati ovom čudnom članku iz Jutarnjeg ) jedna od 8 građevina od kojih se ledi krv u žilama. Nama se ništa nije sledilo, čak ni piva u ruksaku. Naša hrabra kokerica čak je i pronjuškala unutrašnjošću i nije se nešto posebno podhladila.
Prije vrha nabasamo još i na veliki metalni križ Hrvatskim mučenicima i koristimo priliku da kraj njega slikamo naše vlastite korona online (m)učenike. Samo jedan učenik se smijao. Drugi su bili više mučenici. Zadnji put kad sam ovdje bila, ništa od toga još nije postojalo – ni križevi, ni naši (m)učenici, a bome ni korona.
Napokon stižemo i do vrha na vrtoglavih 482 m. Kameni svati su skupina dolomitnih stijena na zapadnom rubu Medvednice, iznad zagorskog sela Jablanovca i malo manje zagorskog shopping centra Westgate. Koji usput budi rečeno kvari pogled s vidikovca na spomenutu zagorsku idilu. Osim Hrvatskog zagorja odavde se može vidjeti i Samoborsko i Žumberačko gorje, a za jasnih dana navodno čak i Triglav i Kamničke Alpe.
Prema narodnoj predaji, Kameni svati su nastale nakon što je ljuta majka jednog mladoženje, nezadovoljna budućom snahom, kletvom okamenila svatove. O tome je 1869. pisao i August Šenoa u jednoj od svojih “Povjestica”. Čitali ste to vjerojatno za lektiru. Ili ste barem prepisali nešto sa nekog lektira.hr sajta.
U svakom slučaju August Šenoa (featuring gnjevna majka) ovako je to sročio (evo i ja sam sad prepisala nešto sa lektira.hr sajta):
Ubila me strijela mahom
Ak’ mi Janja bude snahom!
Kleta družbo na toj stijeni
Kamenom se okameni!
Nakon pokušaja odgonetavanja koje su od tih stijena u stvari svati, krećemo prema planinarskoj kući istog imena. Možda ne baš na 5 minuta kako kaže putokaz (ali stvarno blizu) od vrha na 480 m.n.v. nalazi se spomenuta drvena planinarska jednokatnica. Otvorena je nedjeljom i praznicima i tada se od dežurnog planinara (ili u našem slučaju planinarke) iz HPD Susedgrad može dobiti osvježenje u vidu piva, soka, kave ili čaja. Osvježenje se ne naplaćuje ali su dobrovoljni prilozi dobrodošli. Do kuće nije moguće doći autom, a najbliža cesta je u Jablanovcu, cca 50 minuta od nje.
Navodno da izletnike koji Kamene svate posjete u godinu dana barem jedanput u svako godišnje doba HPD Susedgrad nagrađuje lijepom značkom. Posjet se dokazuje žigom koji se otiskuje u dnevnik obilaznice Četiri godišnja doba na Kamenim svatima. Nisam provjeravala jel’ ima dnevnika na lageru, dvije planinarske knjižice za skupljanje žigova za sad su mi sasvim dovoljne.
Vraćamo se nazad istim putem. Na Ponikvama beremo mirišljavu mentu za čaj. Osim mente bilo je tu i druge lijepe flore, pa nek’ se nađe za kraj. Nije da se nešto (posebno) kužim u biljke. Imena sam im, da budem iskrena, proguglala preko google search by image. Ako nešto nije dobro, okrivite Google, molim (a meni javite točno rješenje).
Hodali smo cca 3 sata i prevalili pritom 10tak kilometara. Nismo se pretjerano uspuhali i oznojili, ali smo se zato svi od reda više nego odlično zablatili, ovaj zabavili.
