14.06.2020. PP “Lonjsko polje”: Krapje (šetnja selom graditeljske baštine) – pristanište Drenov Bok (traktorom) – solarnim brodićem po Savi – nazad u Krapje traktorom – Put graničara (turopoljske svinje, vidikovac kod pašnjaka Orlinci, Ornitološki rezervat Krapje đol) – Mužilovčica (naplavni pašnjaci) – Čigoč (ručak u Tradicijama, etno zbirka obitelji Sučić, šetnja selom roda)
Na karti je označeno sve što smo obišli i jedna stvar koju nismo stigli (a navodno je jako lijepo). Jasenovac nije označen ali i njega bi vrijedilo posjetiti.
Od kad su nam klinci bili mali stalno smo planirali (ali nikada realizirali) izlet do Čigoča na Dan roda. Klinci više nisu tako mali, a mi smo za jednu nedjelju isplanirali nešto još puno bolje. Pa iako nije bio Dan roda (čak i nismo naš obilazak započeli u Čigoču) ostali smo više nego oduševljeni Lonjski poljem i svim tim ljepotama koje ovaj park prirode pruža. Konstatacija se odnosi na nas odrasle, gunđavi tinejdžeri po defaultu ne mogu biti zadovoljni nečim što su izabrali njihovi dosadni starci.
Krapje
U razgledavanje smo krenuli iz Krapja gdje je i sjedište Parka prirode. Iz Zagreba do sela Krapje treba nešto manje od sat i pol vožnje autom. Tu se nalazi jedan od prijamnih centara parka. Odlučili smo se za Krapje jer se ovdje za cijenu vikend ulaznice može provozati čamcima na solarni pogon i prikolicom oldtimer traktora. Vožnju smo rezervirali jedan dan unaprijed. Krapje svoj naziv duguje lokalnom nazivu za riječnog šarana (krap) koji se tu mrijestio.
Kupili smo vikend ulaznice za 40kn po odrasloj osobi. Našim najmlađim 11 i 12 godina starim (pred)tinejdžerima prodali su karte za samo 15kn, a da su kojim slučajem imali manje od 10 ne bi platili baš ništa (a i manje bi prigovarali). Ljubazne djelatnice dale su nam veliku kartu Parka prirode i predložile kuda sve možemo ići i što svakako ne propustiti.
Tradicijska arhitektura Posavine
Prvo smo se s vodičiom iz Parka prirode prošetali selom i razgledali tradicionalne, drvene posavske kućice, od kojih su neke stare i preko 200 godina. Upravo zbog velikog broja sačuvanih kućica Krapje je 1995. proglašeno Selom graditeljske baštine i upisano u Registar spomenika kulture. Kućice su zaštićene i ne smiju se rušiti. U nekima i dan danas ljudi žive, ali ih je nažalost puno i praznih. Obnova je skupa, a i imovinski odnosi i raseljavanje stanovništva često im ne idu u prilog.
Kuće su građene od hrasta lužnjaka koji raste u šumama naplavnih područja uz rijeke Savu, Kupu, Lonju Odru i zbog svog staništa posebno je otporan na vodu. U selu ih ima 80tak (prizemnica i katnica), zabatom su okrenute prema cesti.
Prozori su obično bili mali jer je staklo bilo skupo. Osim toga za više od jednog prozora po sobi plaćao se dodatni porez.
Kuće nisu imale dimnjak , već samo odzračnik ili odignuti crijep, a u potkrovlju se dimilo i sušilo meso. Osim toga dim i čađa su impregnirali građu i štitili je dodatno od vlage.
Vožnja traktorom i Savom
Nakon šetnje selom vrijeme je za vožnju prikolicom koju do pristaništa u Drenovom Boku vuće oldtimer traktor. Tamo nas čekaju dva čamca na solarni pogon, spremna da nas provozaju po Savi. Nas osmero ima jedan samo za sebe. Guštamo u povjetarcu, zelenilu, pticama i posavskim konjima koji trče obalom. Dalekozor nam već ovdje dobro služi za vrebanje čaplji i ostalih ljepota.
Staza graničara (Orlinci, Krapje đol)
Nakon povjetarca u brodiću i na traktoru slijedi malo sunčane pržione. Krećemo ambiciozno Stazom graničara (ovdje se protezala Vojna krajina – granica između Austro-Ugarske Monarhije i Osmanlijskog carstva) koja kreće iza Prijamnog centra u Krapju. Na putu susrećemo ovce i turopoljske svinje. Navodno su negdje i posavski konji, ali čini se da ih je jako sunce otjeralo s vidika. Mi se ne damo i nakon pješačenja kroz polje puno makova i ječma stižemo do prvog čardaka i pašnjaka Orlinci gdje inače pasu slavonsko-podolsko govedo. Replike čardaka služe kao promatračnice. Sa ove prve dalekozorom uočavani krdo podolskih goveda u hladu. Do druge nismo stigli jer nas je sunce koje je neumoljivo pržilo malo omelo. Da jesmo, tamo bi gledali ptice jer je taj na području ornitološkog rezervata Krapje đol. To je prvi ornitološki rezervat u Hrvatskoj, proglašen davne 1963. godine. Staza ide sve do Drenovog Buka i onda se istim putem vraća natrag, a za sve to je potrebno oko 2.5-3 sata i malo manje pržećeg sunca.
Mužilovčica
Nakon Krapja krećemo autim u smjeru Čigoča. U selu Mužilovčici nas kod kuće uz cestu dočaju hrpe brzih, malih lastavica koje se gnijezde ispod trijema kuće. Spuštamo se stmim nasipom do drvenih molića na Savi, a nakon toga skrećemo desno na makadam prema naplavnim pašnjacima.
Na pašnjaku caruju svinje (one ovdje prve, čim se povuče poplava izlaze na pašnjake) čiji se mali praščići bezbrižno valjaju u mekoj travi i blatu, a oni malo veći trče livadom. Mame svinje s guštom rovare po blatu. Osim što to njima očito čini zadovoljstvo, njihovo rovanje pomaže širenju biljke raznorotke i stvaranju povoljnih uvjeta za njezin rast. Što je odlično jer je ta biljka u Europi gotovo izumrla. Četverolisna raznorotka pokriva muljevite površine pašnjaka u depresijama, a kad se vode povuku postaje kopnena biljka.
Osim svinja, tu su i krave, samo su se konji opet negdje sakrili, gori su nego naš ljuti sin koji se ne oduševljava ljepotama prirode i (našeg?) društva.
Čigoč
U “Europsko selo roda” (i to prvo koje je 1994. dobilo taj naslov) stižemo gladni pa brzo sjedamo na travnatu terasu Tradicija, restorana sa hotelom i kampom. Nakon ručka krećemo u brzinski obilazak sela i roda, koji se nenadano oduži nakon susreta za 86 godina starim dedekom Sučićem koji nas s guštom vodi kroz bogatu etnološku zbirku svoje obitelji. Zbirka ima oko 400 različitih predmeta povezanih s narodnim životom ovog kraja s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Svašta zanimljivog saznajemo za samo 10 kn po osobi.
Nakon ovog već je kasno, pa sjedamo u aute i pičimo za Zagreb, odlučni da se vratimo jednog dana, ako ništa drugo da obiđemo još i onaj dio uz Repušnicu koji ovaj put nismo stigli, a s obzirom da je Krapje svega 10tak minuta vožnje od Jasenovca, evo Vam još jedne ideje što posjetiti kad se nađete u ovom kraju.
Dva dana bi bila idealna za provesti ovdje. Ipak je to više od 50 km2 čiste ljepote. Ima i puno biciklističkih staza, a s obzirom na ravan teren vozikanje biciklom ovim krajem još je jedna odlična ideja.
Kol’ko košta…
- vikend karta 40 kn odrasli, djeca do 10 godina besplatno (uključeno je sve što ovdje piše)
- majica u suvenirnici 45kn
- ogrlica roda od pleksiglasa 50kn (zgražanje gnjevnog tinejdžera nad suvremenim, apstraktnim prikazom rode i volje da to netko kupi – besplatno)
- ručak u Tradiciji u Čigoču 250 kn za 4 gladne i žedne osobe (lovački gulaši, ćevapčići, pohana svinjetina, kraft pivo, vino, sokovi)
- ulaznica za etnografsku zbirku obitelji Sučić 10 kn
- bebe svinjice u šetnji pašnjakom – neprocjenjivo
