Vikend na Krku je uvijek dobra ideja, ma što god da na njemu radili. Mi smo prvi dan guštali u pogledu s Vrbnika, šetali gradom Krkom i ludo se zabavljali igrajući pantomimu u prostranom apartmanu koji smo rentali u selu Gabonjin u unutrašnjosti Krka.
Drugi dan rezervirali smo za osvajanje najvišeg vrha otoka (i usput još nekih manjih). Evo kako je izgledala naša ruta.
Prijevoj Treskavac – platforma zip line-a s vidikovcem – raskrižje Žičevo – raskrižje Kaljužina – Veli vrh (541 mnm) – raskrižje i lokva Na Hramčići – vrh Brestovica (558 mnm) – Obzova (569 mnm)
Ovako to izgleda na karti hps.hr – mi smo malo skretali (s pravog) puta na nekoliko mjesta.
Bašćanska staza glagoljaša
Na putu prema početnoj točki uspona nabasali smo na vidikovac i slovo A glagoljice na početku Bašćanske staze glagoljaša na ulazu u bašćansku dolinu. Ovim lijepim plavim nebom su bezbrižno kružili i bjeloglavih supovi, ali ih naše (bez)brižne kamere ipak nisu uspjele uloviti. Zato smo (što je jednako teško) uspjeli uloviti tinejdžere kod slova A.
Prijevoj od kojeg počinjemo uspon je u stvari malo prije ovog vidikovca, ali je GoogleMaps zeznuo stvar pa smo zbog toga uživali i u ovom pogledu.
Prijevoj Treskavac – Zip line platforma
Prijevoj Treskavac od kojeg krećemo je najviša točka na cesti Krk – Baška, a od tu je navodno i najlakši prilaz vrhu Obzova jer treba savladati najmanju visinsku razliku (ne nasjedajte na ovo što piše koliko vam treba do tamo). Planinarenje po Obzovi je svemirski divno, ali pazite jer može biti i svemirski naporno, što zbog žege (većim dijelom puta nema hlada), što zbog bure. Mi smo prošli i bez žege i bez bure.
Put prvih pola sata vodi cestom (što asfaltiranom, što makadamskom) kroz borovu šumicu. Tih pola sata hoda neki krate vožnjom autom i parkiraju na kraju ceste kod putokaza (desno od vrata). Mi nismo bili jedni od tih. Na kraju ceste treba skrenuti desno kod markacija. Put nastavlja po oštrom kamenjaru prošaranom mekom travom. Mi smo iz nekog razloga umjesto desno krenuli ravno kroz ona dolje vrata i vjerojatno si malo produžili put. No zato smo nabasali i na platformu za zip line (početna točka je kod onog vidikovca sa slovom A) i iskoristili priliku za prvi odmor. Jest da smo hodali samo pola sata, ali malo okrijepe uvijek dobro dođe.
Žičevo – Kaljužina
Nakon odmora krećemo dalje (onim našim malo dužim putem) i prvo dolazimo do raskrižja „Žičevo“ i sljedimo put za Veli vrh. Uskoro dolazimo do sljedećeg razkrižja “Kaljužina”. Od tu se strmije uspinjemo po oštroj kamenoj goleti i niskom mediteranskom raslinju do vrha Veli vrh (541 m).
Veli vrh
Na Velom Vrhu nema žiga ni za lijek, ali zato ima gomila kamenja u obliku piramide i geodetski stup, kao stalna točka geodetske osnove 541 m. Ima i mali zeleni grafit (koji je doduše već manje više izgubio svoju zelenu boju). Tu nam je drugi duži odmor. Uz tolike odmore nije ni čudo da nam je prolazno vrijeme tako sporo 😉
Lokva Na Hramčići
Od Velog vrha put kreće dalje do raskrižja „Na Hramčići“, gdje se nalazi istoimena lokva. To da je to raskrižje smo pročitali na planinarenje.hr, nema tu nikakvih putokaznih oznaka. Ali lokva je lijepa i velika, a markacije na kamenju vode dalje, do kako kažu neki znalci, neatraktivnog vrha Brestovice.
Brestovica
Neduga nakon te lokve (a prije Brestovice gdje god ona bila), do koje nam je s odmorima trebalo već 2.5h pojavljuju se sumnje da ćemo se tim tempom uspjeti prije mraka vratiti do auta, pa se neki žrtvuju za opće dobro i odustaju od žurbe, a najzagriženiji ipak nastavljaju još malo dalje, iako skeptični da će ikada doći do te Obzove do koje od Treskavice navodno treba manje od 1.5h.
Napokon na Obzovi
Do vrha na kojem s voljom pozira samo pas 😉 stigli smo za tričavih 3h. Malo se i naoblačilo s jedne strane pa se činilo da će nas prije mraka uhvatiti i kiša. Ipak za kavu na vrhu iz Issa Arts prigodne šalice našli smo malo vremena. A i kiša je na kraju odustala.
S vrha bi se za vedrih dana trebao vidjeti najveći dio otoka Krka, Riječki zaljev i Učka, otoci Cres i Lošinj i njihovi najviši vrhovi (Sis i Televrin), te Velebit i naselja ispod njega.
Kao i Veli vrh i ovaj je označen gomilom kamenja u obliku piramide. U podnožju je i mramorna ploča na kojoj je ispisan naziv vrha sa nadmorskom visinom i ugrađen žig.
Povratak
Žurimo nazad manje više istim putem. Kod početka ceste se nalazimo s ostatkom “posrnule” ekipe i krećemo zajedno do auta, krateći vrijeme modnim kombinacijama uz pomoć Ivanine marame. Toga nema – objavljivanje šašavi fotki tinejdžerice u najboljim godinama ipak ima neke granice ako joj hoćete barem koliko toliko, ostati u milosti.
Umjesto kreacija s maramom, evo za kraj nešto sasvim drugačije. Ovo dolje nije neki “random” suhi drač, već drača koja je kad se od nje skuha čaj pravi spas za probavne smetnje. Nadam se da nam neće uskoro zatrebati. Ali hvala Ivani što nas je naučila raspoznavati još jednu korisnu biljku za kojom ćemo (htjeli, ne htjeli) kad tad morati posegnuti.
