Skradski vrh u Gorskom kotaru

20.02.2021. Skrad – Izvor rijeke Dobre – Kavranova stijena – Skradski vrh (1043 m) – vidikovac Perić – Skrad

Ovim smo putem nakon obilaska izvora krenuli preko Kavranove stijene do Skradskog vrha: planinarski put Skrad – Skradski vrh, a ovim smo se vraćali preko vidikovca Perić: planinarski put Skradski vrh preko vidikovca Perić.

Ideju za izlet pokupila sam na blogu  Under Dreamskies (na kojem sam našla još puno dobrih ideja za neke buduće izlete), pa bacite pogleda i inspirirajte se i vi.

Parkirali smo u centru Skrada, kod TZ Općine Skrad, preko puta benzinske pumpe.

Sasvim slučajno i neplanski nabasali smo na putokaz za izvor rijeke Dobre pa smo za nekoliko minuta hoda završili na njemu. Na ovom prvom dijelu od izvora do Đulinog ponora u Ogulinu Dobra se zove Gornja ili Ogulinska Dobra. Nakon poniranja ponovno izvire kod sela Gojak pa se zove Gojačka Dobra (tu se koristi za HE Gojak), da bi se nakon hidroelektrane prozvala Donja Dobra i svoj uzbudljivi tok završila u Kupi uzvodno od Karlovca.

Nakon razgledavanja izvora preko Velikog Selca krećemo put Kavranove stijene.

Ako uložite napor i probijete se iza stijene za nagradu ćete uživati na lijepom pogledu na Skrad. Za sada ćete mi morati vjerovati na riječ jer sam ovaj put taj užitak propustila, u općoj pomutni koja je nastupila kad se ekipa razmilila po okolnoj šumi, a moj me gluhi pas izgubio iz vida. Pa sam umjesto hvatanja lijepe fotke Skrada, hvatala nagluhu kokericu po šumi (da li sam spomenula da ju ni vid ne služi najbolje).

Ipak smo se svi skupili i krenuli dobrim putem dalje prema Skradskom vrhu (vidi gore link na stazu). Do Skradskog vrha treba nešto više od sat vremena, što i nije neka cifra, no ipak budite spremni na malo muke (i malo više gunđanja nezadovoljnih juniora) s obzirom da je uspon poprilično strm.

Nakon malo gore spomenute muke (i pripadajućeg prigovaranja) sve se zaboravlja na travnatoj zaravni podno vrha, gdje se osim kapelice Marijina Uznesenja na nebo i klupa nalazi i malo drveno planinarsko sklonište.

Kapelica je sagrađena početkom prošlog stoljeća, a obnovljena 1994. Klupe uz nju su tu zbog ljudi koji se na Veliku Gospu okupe u ovom šumskom svetištu na misi. To im je kažu najznačajnija crkvena svetkovina.

A još kažu i da je “doći do kapelice, pozvoniti na njeno zvono i zaželjeti želju, okružen šumom i slobodnim pogledom prema nebu, osjećaj koji morate iskusiti.” Svakako bih se i ja s tim složila. Divno mjesto, koje smo neko vrijeme imali samo za sebe, bez igdje ikog na vidiku.

Skradski vrh (1043m) nalazi se na humku iznad livade. Ne zaboravite od tuljca na vrhu nastaviti 2 minute do vidikovca Josipova klupa na gornjem rubu strme livade. Sjednite na klupu i divite se pogledu na Vijenac, Javorovu kosu, Turminu, Višnjevicu i Bjelolasicu.

Na našem putu do Skradskog vrha naišli smo i na nekoliko ploča Poučne staze Šiljar. Ona inače kreće kod željezničke stanice Skrad, pa uz groblje i crku vodi preko Kavranovih stijena i vidikovca Perić sve do vrha. Navodno je bilo čak 13 ploča, no većina ih je uništena i danas je ostalo svega njih nekoliko.

Sa Skradskog vrha vraćamo se preko vidikovca Perić. Možda se i vama posreći pa ugledate i taj vlak kako brzo nađe put kroz Gorski Kotar (i kroz snijeg, ako ga bude naravno).

Nakon vidikovca još neko vrijeme idemo šumom pa izbijamo na Selsku cestu kojom stižemo do crkve Sv. Antuna i groblja.

Za kraj evo i malo aktualne gorskokotarske flore.