(Pre)kratki norveški road trip

Ovo su dogodovštine prvog dana našeg sedmodnevnog kruženja po beskrajnim prostranstvima Norveške. Taj prvi trebalo je prevaliti stvarno popriličnu udaljenost i sve to nakon ranog leta i još ranijeg ustajanja. Kao što sam već napisala u uvodu iako nismo imali baš puno dana, a neke dane ni puno lijepog vremena, ipak smo baš svaki uživali u puno predivne prirode i odlične arhitekture. Ni ovaj prvi nije bio iznimka po tom pitanju.

Letimo ranojutarnjim letom iz Zagreba, pa smo u 9 ujutro već na TORP Sandefjord aerodromu (Sandefjord je udaljen od Osla cca 1.5 sati vožnje). Aerodrom je mali i nekoliko minuta nakon slijetanja već smo vani. U 10 imamo dogovoreno preuzimanje rezerviranog auta u rent-a-car poslovnici u sklopu aerodromskog kompleksa (ugovorili smo ga preko EconomyCarRentals). Na AVIS šalteru obavljamo potrebnu papirologiju i dobivamo besplatni upgrade, pa umjesto neke manje kompakt klase vozimo puno prostraniju Škoda Octavia iV.

Lillehammer

Krećemo odmah prema sjeveru i za „tričavih“ 4 sata već smo u Lillehammeru. Plan je da ovdje kupimo što nam treba za dva dana, s obzirom na to da je subota, a nedjeljom trgovine u Norveškoj ne rade. Prvi pokušaj nabavke u shopping centru na ulazu u grad neslavno propada jer je čitavo područje zajedno sa trgovinama još polupoplavljeno ili uništeno u poplavi. Posljedice su to nedavnog ekstremnog vremena Hans koje je poprilično poharalo južni i zapadni dio Norveške.

Zaustavljamo se u centru, šećemo gradom, obavljamo kupovinu i pojedemo ručak u glavnoj pješačkoj ulici grada. Kiša manje više dosadno pada, ali mi se pravimo Norvežanima i pokušavamo se previše ne obazirati na nju.

U centru u oko upada zgrada Muzeja umjetnosti. Ispada da je to jedan je od vodećih norveških umjetničkih muzeja. Muzej postoji od 1964. kada ga je zajedno sa kino kompleksom projektirao Erling Viksjø. Arhitektonski ured Snøhetta radio je dvije nadogradnje. Prva datira u doba Zimskih olimpijskih igara 1994. godine, a ova druga sa srebrnim volumenom koja nam je prva upala u oko je iz 2016. Za više informacija (i bolje fotke) preporučam baciti oko na web muzeja: Lillehammer Kunstmuseum.

Od Osla se cijelo vrijeme vozimo E6 autoputom – glavnom prometnicom koja povezuje jug i sjever Norveške sve do Arktičkog kruga i Nordkappa.

Sat vremena vožnje od Lillehammera silazimo s E6 da bi se provozali našom prvom (ali svakako ne i zadnjom) norveškom slikovitom cestom (scenic road).

Slikovita ruta Rondane

Norveška slikovita ruta Rondane duga je 75 km, vožnja njome traje 1.5 h, a prolazi uz Nacionalni park Rondane osnovan 1962. kao prvi nacionalni park u Norveškoj.

Rondane je naziv moćnog planinskog masiva koji čini impresivnu pozadinu duž rute. Na svakoj slikovitoj ruti Norvežani rade odmorišta i vidikovce na kojima možete stati i guštati u predivnim pogledima. Često su oni i nagrađivana djela suvremene arhitekture koja se odlično nadopunjuju s lokacijama. Svidio mi se taj spoj suvremene arhitekture i predivne, često impresivne prirode na koji smo nailazili u svih sedam dana našeg putovanja.

S vidikovca na Sohlbergplassenu (ako vas vrijeme posluži bolje nego nas) možete vidjeti Rondane kako ga je norveški slikar Harald Sohlberg prikazao u “Zimskoj noći u planinama” (original visi u Nacionalnoj galeriji u Oslu).

No prije vidikovca uživamo u našem prvom kontaktu s tundrom*, hodamo mekanim tlom prekrivenim (ako je vjerovati googleu) sobovim lišajevima (Cladonia rangiferina) i baš smo impresionirani. Na Britannici kažu da lišajevi pokrivaju golema područja u ekosustavima sjeverne tundre i tajge i služe kao ispaša za sobove, losove, karibue i mošusna goveda. I da su se u Skandinaviji koristili u proizvodnji alkohola, ali da poteškoće nastaju zbog njegove spore stope rasta (3 do 5 mm godišnje). Naziv se također primjenjuje i na srodni lišaj Cladonia portentosa, tako da u stvari ne mogu sa sigurnošću tvrditi po kojim smo točno lišajevima gazili.

*WWF definirala je skandinavske planinske šume breze i travnjake kao kopnenu ekoregiju tundre u Norveškoj, Švedskoj i Finskoj.

Još sat vremena vožnje i stižemo do našeg prvog odredišta.

NP Dovrefjell–Sunndalsfjell

Šestsatna vožnja od Sandefjorda do NP Dovrefjell–Sunndalsfjell se uz stajanje putem poprilično odužila pa do smještaja u Dombåsu stižemo po mraku. Smješteni smo u drvenoj kućici u Dovregubben Hallu u blizini Dombåsa (noćenje 168€ za nas četvero u apartmanu s kuhinjom i 2 spavaće sobe). Više slika i nove dogodovštine drugog dana čitajte u nastavku.