Evo nas napokon u nekog zemlji gdje ništa nije (bar ne puno) skuplje nego kod nas (dapače puno toga je i poprilično jeftinije) i gdje mirne duše možeš sjesti na restoran na rivi i pojesti riblju platu sa svim mogućim prilozima bez bojazni da ćeš bankrotirat, parkirati se besplatno i bez puno problema, popiti kavu za 2, moktel za 4.5 ili koktel za 7 € (a ako je happy hour onda čak i 2 za istu cijenu) u Cave baru hotela s pogledom na infinity pool i velebnu crkvu u pozadini. A s obzirom da je cijeli otok veličine Brača (!) ne moraš prevaljivati ni bog zna kakve udaljenosti da bi svašta vidio. No krenimo po redu.
Kako do Malte?
Ako ste iz Zagreba, a kako dugačije nego manje ili više povoljnim Ryanairom. U našem slučaju manje (povoljnim) jer nas je za troje s jednim dvadesetkilogramskim koferom došlo cijelih 400€. Za našu obranu putovali samo za zimske praznike pa nismo baš mogli birati termin. No s obzirom da datiramo iz vremena prije low-budget kompanija, a i nismo još naučili putovati samo s ručnom prtljagom, nije nam se tih 133€ po osobi činilo baš tako pretjeranim.
Satnica je bila da bolje ne može – pokret ponedjeljkom u (ipak ne preranu) zoru, povrtak petkom u ponoć. Nema boljeg od toga – za 4 noćenja dobijaš 5 punih puncatih dana.
Inače, s obzirom da je Malta manje od 100 km udaljena od Sicilije, možete je se domoći i trajektom (Pozzallo – Valletta ili Catania – Valleta). To će vas zadovoljstvo lako moguće koštati više nego avionska karta. No ako se ipak odlučite znajte da je najbrže što možete stići iz Pozella za 1 sat i 45 minuta, a najduže ćete se voziti vjerovali ili ne čak 10 sati.
Smještaj
Smještaj je povoljniji od ičeg što se može naći kod nas. Za 240 € bukirali smo 4 noćenja s doručkom za troje u studio apartmanu s kuhinjom i balkonom u Pergola Hotel & Spa u Mellieħi (turističko naselje na zapadnom dijelu otoka). Točanje u unutrašnjim i vanjskim bazenima (ak’ si faca pa ti se kupa vani u 2. mjesecu) uračunato u cijenu. Mogli smo proći i jeftinije, ali željeli smo kuhinju i hotelski doručak. Ne nismo kuhali, samo slagali sendviče i pili hladno pivo iz fižidera. Hotelski parking nismo plaćali (8 €/danu u garaži) jer se u veljači oko hotela bez problema nađe besplatni parking. To možemo zahvaliti ljubaznoj recepcionerki iz Srbije koju smo imali sreće sresti kod prijave i koja nam je sve lijepo, na naški objasnila.
Rent-a-car
Pet punih dana Kia Picanto automatik autića (u koji je za divno čudo stala ona gore spomenuta koferčina od 20 kila) platili smo sa dodatnim osiguranjem cijelih 77 € (45 € rentanje + 32 osiguranje od Zurich Insurance Europe). Auto smo bukirali preko Booking.com (RentalCars.com) jer smo preko njih imali 10% popusta. Uzeli smo ga od AVIS-a, polog je bio 1.000 € + 63€ za gorivo. Za 5 dana vozikanja po Malti prešli smo 252 km i platili benzin 33 € (1,49 €/l).
Auto s ručnim mjenjačem se mogao iznajmiti i za (još) manje eurića, ali s obzirom da se ipak vozi s lijeve strane ovako smo bar izbjegli mijenjanje brzina lijevom rukom, što (morate priznati) nije u potpunosti za odbaciti.
Vozikanje i parkiranje
O vožnji Maltom kruže svakojake priče, neki ne bi ni u ludilu, ali naše iskustvo vožnje izvan sezone je sasvim ohrabrujuće. Treba malo da se navikneš na vožnju “krivom” stranom, ali na svu sreću nema tu baš puno brzih cesta, ograničenja brzine su dosta velika, a ako “fulaš” put sve je puno rotora koji te brzo vrate u ispravan smjer. Dosta cesta je poprilično usko i teško se mimoilaze dva vozila, pa smo bili sasvim zadovoljni malom Kia Picanticom (u koju je na našu veliku sreću taman stala naša ogromna žuta koferčina). Doduše i s njom malom smo uspjeli zaklopiti jedan retrovizor vozeći uskim gradskim ulicama i otkinuti plošku – dvije ogromnih kaktusa vozeći uskim, suhozidom ograđenim cestama izvan naselja. Ali sve u svemu broj skoro doživljenih saobraćajki je samo jedna i to na prvom rotoru nakon izlaska iz parkirališta rent-a-car-a i (molit ću lijepo) ne našom krivicom.
Parkiranje je na većini mjesta besplatno. Parkira se na bijelim parkirnim mjestima, a plava su rezervirana za lokalno stanovništvo. Na ponešto ulica gdje se parking plaća treba na papirnatom “satu” na vjetrobranom staklu auta označiti vrijeme dolaska, pa ako se ne pojaviš u roku od sat vremena nakon što ti istekne rok slijedi kazna (tako nam je bar rekla gore spomenuta cura na recepciji).
Mi smo svugdje bez problema pronalazili besplatni parking, ali napominjem i ovdje da smo bili u veljači, izvan sezone. Mislim da je ljeti ovdje pravo ludilo i nisam sigurna da je auto tada pravi izbor.
Busevi povezuju cijeli otok, tako da je i to OK opcija. Jedino se koliko čujem valja ipak naoružati strpljenjem, navodno nisu uvijek baš najtočniji. Ni Bolt kažu nije skup, pa je pretpostavljam kombinacija taksija i buseva ipak bolja opcija kada broj turista vrtoglavo poraste.
Plovidba
Do otoka Goza vozi trajekt. Divno je i tamo, pa svakako preporučam. Nas je to zadovoljstvo koštalo 25€ za auto i vozača i dodatnih 4.65€ po osobi za ostatak ekipe u autu. Kreće se iz mjesta Cirkewwa. Plaća se na povratku. Za tamo samo staneš u red, koji čak i u 2. mjesecu zna biti povelik (mi smo na svu sreću krenuli dovoljno rano i izbjegli gužvu). S obzirom da i tamo ima čudo toga za obići, auto stvarno dobro dođe. Na palubi pazite na labilno pričvršćene modne dodatke, mi smo ostali siromašniji za jedne u more otpuhane magnetne clip-on sunčane naočale.
Do Comina, nenaseljenog otočića između Malte i Goza, s predivnom Plavom lagunom (čije vas tirkizno more mami i iz daleka) nismo stigli. Do njega brod vozi samo ljude, a limeni ljubimci čekaju vlasnike na jednom od ova 2 gore spomenuta otoka. Umjesto Comina, zadovoljili smo se staklenkama kumina, po kojem je otočić dobio ime. Iako bi rađe da smo umjesto začina u džepu umočili nožice i u tu poznatu, tirkiznu plažu.
Iće & piće
Prvi dan smo zasjeli u restorančić u Marsaxlokku, prvi red do mora gdje sam za 14 eura pojela riblju platu sa 2 tanjura priloga za i sve zalila čašom vina za cijela 2€. Za nas troje smo sa pićem i kavom platili 44 €. Slijedi još par restorantskih cijena u natuknicama
- pizza 13€
- burger 10€
- ravioli sa malteškom kobasicom 14€
- kava 2 – 3€
- pivo 2.5 -?€
- moktel (ili 2) – 4.5€
- koktel (ili 2) – 7€
Cijene u dućanima
- 0.5l SKOL pivo 1.38€
- 0.5l CISK pivo u Lidlu 1.25€
- bočica vode 4dcl 0.4€ (voda se kupuje, većina vode iz pipe je desalinizirana i nije baš dobra za piće)
- boca vode 2l 1.07€
- mlijeko 1l 1€
Kulturno i ino uzdizanje
ono koje košta ponešto eura
- Mosta Rotunda – crkva, kupola i skloništa iz 2. svjetskog rata 5€ po osobi – inspirirana rimskim Panteonom, sa promjerom 37 metara, jedna od najvećih kupola u Europi i deveta najvća kupola bez potpora u svijetu, poznata i po bombi koja je 1942. u jeku II svjetskog rata probila kupolu i pala u nju u vrijeme mise, a da nije eksplodirala. I svi su preživili – i ljudi i crkva.
- National Museum of Archaeology, Valleta – 5€ / 3.5€ – tu se prvo zainteresirate za megalitske hramove iz neolitika (starije i od piramida u Gizi) i saznate da nema samo Willendorf svoje venere
- Ġgantija Archaeological Park, Gozo – 10 € po odrasloj osobi / 8€ po tinejdžerki (12-17g) – pa onda odete u ovaj arheloški park da provedete puno previše vremena u informacijskom centru i upadnete u gužvu kod ostataka hramova
- Popajevo selo – 15 € po odrasloj osobi ili poluodrasloj tinejdžerki, zabava na svakom koraku, sudjelovanje u snimanju filma (tko želi, tko ne želi zabavno je i samo gledati), male kokice i razglednice (a u našem slučaju i časkanje s prodavačicom iz Novog Sada) uračunato u cijenu
…i sasvim besplatno španciranje malteškim gradovima
- Marsaxlokk – malo ribarsko naselje poznato po jarkim bojama ofarbanim ribarskim brodicama zvanim Luzzu, čije (Ozirisove) oči na šiljastom pramcu čuvaju ribare na moru. Mirne duše sjednite u jedan restorančić duž rive, ali ni u ludilu ne kupujte tzv. canolle (ni išta drugo u ponudi) na štandu na početku rive, jer koštaju 5 € svaki i nemaju veze baš ni sa čim (a ponajmanje sa pravim canollima). Ne pitajte me molim vas kako znam…
- Mellieħa (smještaj)
- Mosta – tu smo manje više šetali gore spomenutom Rotundom, a nakon toga sjeli u azijski restoran s pogledom na nju i smazali nešto po kćerinom ukusu. Pravu, finu canollicu sam pojela nakon toga u Cake box-u, a i ostali su kolačići tamo bili jako fini.
- Valletta – glavni grad Malte, najjužniji glavni grad Europe i najmanji grad u EU. Cijeli je upisan na listu UNESCO svjetske baštine, a sa svojih cca 320 spomenika unutar površine od svega 55 ha, čini jedno od najkoncentriranijih povijesnih područja na svijetu.
- Victoria (Rabat) – glavni grad Goza. U srcu Victorije nalazi se Citadela, središte aktivnosti otoka vjerojatno od neolitičkih vremena.
- Mdina & Rabat – Mdina je stari glavni grad Malte, na brdu u središtu otoka. To je srednjovijekovni grad okružen zidinama – ulaz u njega malo baca na Dubrovnik. Graniči s mjestom Rabat, što na arapskom znači „predgrađe“.
…i prirodnim ljepotama
- St Peter’s Pool – prirodni bazen blizu Marsaxlokk blizu između mekih vapnenačkih stijena, čak i zimi dovoljno hrabri (i dovoljno mlado-ludi) skaču sa njih u vodu
- Ramla Beach na otoku Gozo – predivna plaža sa crvenkastim pijeskom, što čak i zimskim mjesecima vabi na skidanje cipela i bosonogu šetnju morskim pličakom
- Dingli cliffs – puše za poluditi (tako da činjenicu da te spržilo sunce saznaš tek naknadno), ali je divno za prošetati, baciti pogled na stijene i otvoreno more, uslikati zalazak, pojesti nešto fino u Bobbylandu i usput popričati sa vlasnicom i konobarom nepalcem koji su oboje zimus bili u Zagrebu i uspjeli vidjeti snijeg, na njihovo veliko oduševljenje).
Nešto za po(nijeti) doma
- Souvenirs that dont’s suck – za one koji se kao ja groze kineskih suvenira i traže nešto autentičnije i lokalno dizajnirano. Mi smo se za 20€ po komadu opskrbili njihovim zgodnim majicama.
- Bajtra (Prickly Pear Liqueur) – lokalno pićence od ploda kaktusa opuncije / bodljikave kruške (to su oni plosnati kaktusi kojih ima i kod nas ponegdje*, ali na Malti dosežu ogromne razmjere i imaju te žučkaste plodove). Ovaj koji smo mi kupili (Zeppi’s Bajtra) nije ruku na srce baš bog zna što, da li ima i bolji ili su svi takvi, tko bi ga znao.
- Kumin – začin po kojem je malteški otočić Comino dobio ime, što ga čini idealnim suvenirčićem za ponjeti sa Malte i ubaciti doma u neko (meksičko) jelo. Usput kumin je u upotrebi već više od 5000 godine, što ga čini jednim od najstarijih začina na svijetu.
- Magnetić – otkad nemamo više ugradbeni frižider i mi smo jedni od tih koji iz svake destinacije donosimo magnete. Trudimo se izabrati neke unikatne, ali kad ne ide, zadovoljimo se i onima Made in China
*čak i kod nas doma na frižideru (ovom neugradbenom, s magnetima) ih ima, samo što taj naš ne da nema plodove, nego nije ni plosnat – težak je život kaktusa izvan Mediterana
