Kutinica (prema planinarenje.hr čiji trag dobrim dijelom vodi šumom nemarkiranim putem) – Vis (444m) – Krajiška Kutinica (od tu kreće “prava” staza). Dio ekipe se vraćao, a djelomično skoro i kotrljao strmo kroz šumu nazad do auta, a dio je dolje išao tim pravim.
Recept za vruć i sparan ljetni dan: malo planinarenja u hladu šume Moslavačke gore, malo guštanja u finoj Moslavačkoj klopi s pogledom na vinograde. Za kraj je opcionalno i shopping u IKEI / Outletu na putu doma, ali to samo ako ne smatrate da pravi planinari nikada ne ne podliježu tim niskim strastima 😉 Mi smo priznajem podlegli.
Kratkoću planinarskog dijela izleta kompenzirali smo sljeđenjem pogrešnog GPS traga i shodno tome hodanjem po nemarkiranom šumskom putu (nije bilo namjerno).
Sljedili smo trag na planinarenje.hr iako u komentru lijepo piše da je trag pogrešan. Dakle ako želite do Visa markiranim planinarskim putem treba uspon započeti kod Krajiške Kutinice (vidi kartu), a ne kod Kutinice (isto vidi kartu). Pravi put je široka, ugodna šumska staza do vrha. Ovaj naš je djelomično strmo pentranje po šumi i razmišljanje kud sad, barem do trenutka kad se ipak spaja sa pravom staze i razvesli vas prvom markacijom.
Sve u svemu uspješno smo stigli do Visa, opalili žig u Hrvatsku planinarsku obilaznicu (žig se nalazi pokraj stabla uz cestu koja prolazi preko vrha, na metalnom nosaču), divili se pogledu na Kutinu i obližnja sela, ovjekovječili fotografijama i vratili (što pravim, što onim nemarkiranim putem) nazad.
Na povratku smo mi zaduženi za spuštanje istim putem do auta uspjeli fulati fulanu stazu pa smo se dodatno zabavili strmim skoro pa kotrljanjem do prave krive staze. A neki su spuštanjem zapečatili prije zadobivenu ozljedu ligamenta. Pa se ti pentraj nemarkiranim putevima (pa makar bili i obilježeni gps tragom).
Obje ekipe spustili su se do odredišta (svaki do svoje Kutinice) u isto vrijeme, samo su ovi s prave staze morali pričekati nas krive da ih pokupimo autom.
Nakon planinarenja slijedi uživanje u finoj klopi restorana i vinarije August u Popovači, na lijepoj terasi s pogledom na vinograde.
Za one koji žele malo više
Da, priznajemo. Ovo nije bilo baš neko zahtjevno planinarenje. Za one koji žele ipak malo više protegnuti noge predlažemo kružnu turu od 4-5 h hoda: jezero Mikleuška – Bela crkva – Vis – Humka – prijevoj garićke ceste – jezero Mikleuška. Nismo bili ali djeluje zanimljivo.
Druga zanimljiva ruta je svakao Podgarić – Garić grad – Humka – Vrh Vis (1:45 min do gore ako je vjerovati članku na planinarenje.hr), jer ipak je Garić grad jedan od najstarijih srednjovjekovnih hrvatskih utvrđenih gradova u sjevernoj Hrvatskoj, a ne treba zanemariti ni monumentalni Spomenik revolucije naroda Moslavine Dušana Džamonje u Podgariću.
