Prvi dan jezera (i ferrati) Julijski Alpi.
Ferrata Mojstrana – slap Peričnik – jezero Jasna (cure) | Ferrata Hvadnik (dečki) – Apartmani Belopeški dvori, Podkoren, Kranjska Gora
Ferrata Mojstrana
Kako drugačije započeti dvodnevni izlet slovenskim Alpama nego penjenjem ferrate točno u podne na vruć ljetni dan. Kad smo mi u pitanju, stvarno nikako. U našu obranu bila je poprilična gužva na cesti prema tunelu Karavanke, a i čekanje sina da posudi ni manje ni više nego (Homerovu) Odiseju u knjižnici prije puta pripomoglo je malčice kasnijem pokretu.
Kako god bilo naše dečke ne može ništa zaustaviti, čak ni gola, osunčana stijena u podne. Cure su ipak malo sklonije odustajanju, pa nakon kratke šetnje okolicom koja ne rezultira pronalaskom puta do vrha ferrate (nema baš puno planinara za priupitati za smjer u Mojstrani u podne) odlučuju pričekti dečke ispijajući hladnu kavu / čaj ispred Slovenskog planinskog muzeja. Ideja o posjetu muzeju propada odmah na početku kad im bude žao ostaviti psa pred vratima na ljetnoj žegi. Dečke im nije bilo žao ostaviti, oni su navodno znali što rade.
Kad smo već kod muzeja ispred njega je pravi bivak iz 1936. godine koji je nekoć stajao “na Jezerih” iznad doline Vrata. Krajem 2015. godine bivak je preseljen na kamenjar ispred muzeja, a ispod njega je uređen prostor koji krije gamificiranu stazu doživljaja (štogod to značilo). Ako Vas zanima pripremite 25€ (za 2-4 osobe) i dođite (a svakako povedite i nekog da vam čuva psa). A ako vas zanima što se “na Jezerih” nalazi sada, umjesto ovog penzioniranog, svakako bacite pogled na novi, fancy Bivak 2 u nastavku.
A ovako se montirao novi Bivak II na lokaciju. Cijela priča na https://www.anzecokl.com/blog/2016/10/2/nov-bivak-v-osrcju-julijskih-alp
Ferrata Mojstrana nalazi se iznad istoimenog sela u planinskom masivu Grančišče. Selo Mojstrana (641m) smjestilo se na samom ulazu u Nacionalni park Triglav i leži na ušću rijeke Triglavske Bistrice u Savu Dolinku. Auto se može parkirati na parkiralištu (može se platiti i EasyPark aplikacijom) kod gore spomenutog Slovenskog planinskog muzeja u kojem se može iznajmiti i oprema.
Do vrha Grančišče vode dvije ferrate. Plava Aljaževa pot je lakša (B težine), dužine 300 m. Crvena Mojstranšké vever’c je teža (C/D težina), dužine 250m. Putevi se presjecaju na više mjesta pa je moguće krenuti težom i vratiti se na lakšu u slučaju da zagusti. S vrha puca predivan pogled na obližnje Julijske Alpe i Karavanke. Gore se nalazi i minijaturna kopija Aljaževog stolpa koji origninalno stoji na Triglavu. U ovaj mali se ne mogu skloniti ljudi kao u pravi, ali zato u njemu stoji upisna knjiga. Silazak od cca 25 minuta slijedi markiranu pješačku stazu do polazišta (onu kojom smo i same trebale doći do gore, al’ je nismo našle).
Još puno korisnih informacija o ovoj ferrati pogledajte na: https://tadejatravels.com/clanek/plezanje/prvi-feratarski-koraki-v-ferati-mojstrana/
Slap Peričnik
Nakon što su dečki uspješno savladali ferratu u podne sjedamo ponovo u auto i ubrzo smo kod druge točke našeg puta – Koče pri Peričniku. Cesta do koče vodi dolinom Vrata, najvećom ledenjačkom dolinom Julijskih Alpi. Dolina duga 10 km počinje u Mojstrani, a završava pod sjevernim triglavskim zidom. Dolinom teče već spomenuta Slovenska Bistrica. Put kojim dolazimo dalje vodi prema Aljaževom dom v Vratih – onom kod kojeg počinje uspon na Triglav i i odakle se lijepo vidi ta njegova sjeverna stijena. No mi ne idemo dalje već parkiramo kod koče koja trenutno ne radi i krećemo prema slapu.
Peričnik je zaštićen kao prirodna baština jer je u prošlosti bilo dosta ideja o iskorištavanju snage njegove vode za proizvodnju električne energije. Dok je “rezao” zid, slap je nekoliko puta mijenjao putanju. Gledajući pažljivo njegov vrh, možemo vidjeti utore u zidu. Tridesetih godina 20. stoljeća korito iznad donjeg Peričnika je pregrađeno i Peričnik je neko vrijeme tekao kao dvovodni slap. Danas se to događa samo za najvećih pljuskova… Peričnik je na neki način i svjetska znamenitost posebne vrste: malo je slapova iza kojih se može proći.
Od Koče pri Peričniku, gdje je i ploča sa svim podacima o slapu, do donjeg slapa, stiže se za desetak minuta. Ako želite prijeći iza ili ispod slapa na drugu stranu, budite jako oprezni jer je staza mokra i skliska.
Možete se popeti do drugog, gornjeg vodopada, ali njegova visina je samo 16 metara.
Izvor: kranjska-gora.si
Mi se penjemo i obilazimo samo taj veliki doljnji Peričnik, visok 52 m. Stazu do slapa je prije više od 100 godina uredio slavni Jakob Aljaž sa svojim pomoćnicima, a 2017. godine je temeljito obnovljena. Kružna staza uspinje se strmo (ali kratko) prema slapu i prolazi iza njega, što je stvarno ne samo nesvakidašnje već i poprilično osvježavajuće iskustvo na ovako vruć ljetni dan. Staza dalje nastavlja prema ishodištu, a usput prolazi još jednim malim vidikovcem. Više o Peričniku pročitajte i na www.lepote-slovenije.si
Na ishodištu umačemo noge u ledenoj Bohinjskoj Bistrici, istoj onoj koja se malo dalje, kod sela Mojstrovka ulila u Savu Dolinku.
Nakon iskušavanja koliko čije noge mogu izdržati u hladnom potoku krećemo dalje. Cure završavaju na jezeru Jasna, a dečki se s jezera vraćaju na ferratu Hvadnik.
Jezero Jasna
Jezero Jasna nalazi se samo 1.7 km od Kranjske Gore, uz cestu koja vodi prema Vršiču. To su zapravo dva međusobno povezana umjetna jezera na ušću potoka Male i Velike Pišnice (i ovaj se uljeva u Savu Dolinku baš tu kod Kranjske Gore).
Oko jezera je uređena šetnica, toranj / osmatračnica, drveni molići, a ima i nekoliko kafića. Može se i kupati. No ono što je najljepše svakako su prirodne kulise jezera – planine Prisojnik i Razor koje se zrcale u smaragdno zelenoj bistroj vodi jezera. Ovo nije prvi put da se divimo Prisojniku. Već smo prije nekoliko godina gledali njegovu sjevernu stijenu i Ajdovsku deklicu koju je isklesala priroda.
Glavna atrakcija i simbolj jezera je svakako i brončani kip kozoroga, na kojeg se svi penju još od osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada ga je izradio kipar Stojan Batič.
Čekajući dečke da svladaju još jednu ferratu uživale smo u šetnji jezerom i razlivenom, plitkom koritu Pišnice, a neke su se čak umočile što namjerno (u jezero), što slučajno (u Pišnicu).
Ferrata Hvadnik
Dok mi cure chillamo kod Jasne, dečki se znoje na još jednoj ferrati. Ovu je ipak više u hladu, a i podne je davno prošlo, pa se lakše diše, a valjda i manje znoji.
Ferrata vodi po unutrašnjoj stijeni klanca Gozd Martulje. Većinu vremena penjete se samo nekoliko metara iznad tla, iznad potoka Hvadnik, koji prelazite nekoliko puta preko visećih mostića. Ferrata je jedna od lakšh (težina B/C), pogodna za početnike, pa čak i za djecu. Treba paziti da se ne ide nakon kiše, stijene znaju biti skliske čak i za suhih dana. Visina ferate je 250m, a dužina 500m. Vrijeme penjanja je od 40 minuta za iskusnije do 2 sata ako ste početnik. Za povratka je dovoljno odvojiti oko 30 minuta.
Za detaljne posjetite https://tadejatravels.com/clanek/plezanje/plezanje-ferate-hvadnik-je-pustolovscina-tudi-za-manj-izkusene/
Za kraj dana iznenadila nas je kiša u Kranjskoj Gori. Od nje smo se sklonili na terasu prvog slobodnog restorana na kojeg smo nabasali, a nakon večere požurili smo do Belopeških dvora da se odmorimo za neka nova jezera Julijskih Alpi.