Uz rijeku Mirnu (i Dragu) kružnom stazom od Buzeta preko 7 slapova i drugih (prirodnih) ljepota.
Buzet – 1. slap Zagon – 2. slap Bačva – 3. slap Vela peć (26.5m) – stijena Greben (pazi strmi uspon) – 4. slap Mala peć – Napoleonov most – selo Kuhari – 5. slap i selo Kotli (a ima i ostatak starog mlina) – 6. slap Zelenšćak – 7. slap Grjok – 3 prelaska preko rijeke Mirne – penjalište Buzetski kanjon – Buzet
Ovako ovaj hodogram izgleda u sličicama:
Staza počinje kod Buzeta. Od Buzetske pivovare i Istarskog vodovoda treba krenuti cestom prema mostu i parkirati negdje sa strane. Staza je kružna ali je ipak najpametnije držati se lijeve strane Mirne (one s koje je trim staza) ako se ne želite na povratku prilično strmim Grebenom sunovratiti naglavačke (čak i ako želite, vikendom ima toliko ljudi da ne znam kad bi uopće vaš smjer došao na red). Osim toga bolje da taj greben savladavate u naponu snage, nego na kraju puta (ima i kraj puta svoje adute, ne brinite). Ako vam ni to objašnjenje nije dovoljno, možda vas uvjere strelice koje kažu da je s lijeve na desnu stranu ispravan smjer. A i prva 3 atraktivna slapa su vrlo blizu da vas nabriju dok ste još svježi i orni.
Krećemo dakle uz lijevu obalu rijeke Mirne (uz kreketanje žaba), no ubrzo se odvajamo od Mirne i ulazimo u kanjon i korito rječice Drage. Draga koja osim što tvori nekoliko prvih slapova na koje ćemo naići, tvori i nekoliko spilja i pećina iz kojih su kovači kopali ugljen potreban za kovanje (izvor Istrapedia).
Prvi slap Zagon nalazi se u blizini obnovljenog Komarovog mosta. Tamo je i drvena kućica koja u neke bolje dane valjda prodaje suvenire, a trenutno ne radi.
Ubrzo stižemo i do drugog slapa Bačve, čiji je glavni adut je viseći mostić do kojeg ćete se morati malo pomučiti (ako se želite na njemu uslikati).
Nakon njega idemo dalje do skretanja za najveći, čak 26.5m visoki slap Vela peć.
Iza Vele peći čeka nas onaj jedan, jedini strmi uspon stijenom Greben, za koji ćemo se morati malo pomučiti, ali uz sajle i metalne stepenice, nije ništa tako strašno. Čak je i stara kokerica koja ne voli strme stijene (uz malu pomoć i gurkanje) uspjela savladati put. Neko mlađe pseto prođe to dok ne trepneš.
Kao nagradu za uspješno odrađen uspon iz kanjona nam se otvara lijepi pogled na stijene i Buzet.
Uskoro slijedi i odvojak za 4. slap Mala peć, koji je puno manji, ali je zato lokacija puno slađa za prvi duži predah. Okolo ima mjesta za sjesti, a tu je i jedan veliki drveni stol (ako ga uspijete ugrabiti).
Nakon Male peći treba se vratiti na križanje, napustiti korito rječice Drage i nastaviti šumskom stazom prema Napoleonovom mostu. Tu se rječica Draga iz nekog razloga zove Pivka.
Napoleonov most je navodno sagrađen u vrijeme vladavine Napoleona kao dio nedovršene ceste od Buzeta prema Pazinu. Međutim, prema povijesnim izvorima sagrađen je ipak kasnije. U vrijeme francuske uprave na tom je mjestu bio ipak samo drveni most, a ne kameni kakav je ovaj danas (izvor Glas Istre).
Nastavljamo prema selu Kuhari i dalje do Kotli – sela u dolini Rečine, koja nakon spajanja s Dragom teče dalje kao Mirna – najduža istarska rijeka. Tako se zove jer je voda u kamenom koritu rječice napravila udubine nalik kotlima (kotao = posude za kuhanje u ognjištu). Kotli su jedno od popularnijih istarskih izletišta. Svi vole skakati po stijenama i gacati po vodi u kotlima. A u blizini slapa (to je već 5. na našoj turi) nalaze se i ostaci starog mlina.
Tu se može nešto i pojesti u Konobi Kotlić, ali računajte da je gužva velika, a mjesta malo. Mi nismo ni pokušavali. Samo smo za cijelih 12.5kn po pola litre nadomjestili zalihe vode (kažu da voda u WC-u nije pitka).
Nakon Kotli krećemo dalje prema zadnja 2 slapa – Zelenšćaku i Grjoku, a nakon njih slijedi i malo uzbuđenja za kraj – tri prelaska preko rijeke Mirne. Na svu sreću vodostaj nije bio toliko visok, pa je skakutanje preko kamenja dobro prošlo i nitko nije završio mokrih nogu (pa čak ni pas, ali to je već druga priča) Zna tu nekad biti i vode do koljena, pa su drastične metode poput skidanja gojzerica i podvrnutih hlača neminovne.
Nakon vodenih radosti hodamo još neko vrijeme do širokog mosta preka Mirne i penjališta Buzetski kanjon. Ubrzo nakon njega izbijamo na desnu obalu Mirne i malo po malo već smo na polaznoj točki.
I za kraj…
Za klopu smo rezervirali mjesto u 2. peronu u Cerovlju – restoranu uz željezničku prugu koja tu prolazi još od kraja 19. stoljeća. Fina klopa nakon više od 15 prehodanih kilometara čistog užitka. Ma što bi čovjek više mogao i poželjeti. Slika nema, po običaju bili smo pregladni za naslikavanje hrane.
Tko sve može na stazu
Staza je duga preko 15tak kilometara, ali nije pretjerano zahtjevna. Ipak treba imati na umu da dobre cipele (gojzerice) zlata vrijede po skliskom kamenju, a i onaj jedan strmi dio nakon 3. slapa ipak zahtjeva (malo) spretnosti i puno pažnje. Ipak i najmlađa šestogodišnja članica naše ekipe svladala ga je bez problema.
Druga prepreka su svakako ona 3 prelaska rijeke Mirne pred kraj. Ona zahtjevaju podosta skakutanje preko (skliskog) kamenja, a ako je vodostaj viši i neke radikalnije mjere (čitaj skidanje gojzerica i podsukavanje hlača).
Stazu je svladala i naša 13 godišnja kokerica, malo ju je doduše trebalo gurkati na strmom dijelu stazu, a s obzirom da stara dama nije prevelika ljubiteljica vode i prenositi preko Mirne. No svaki imalo planinarski nastrojeni pas može proći stazu bez problema. Sreli smo ih putem preko nekoliko (svih boja i veličina)
Korisni linkovi
- Staza 7 slapova rijeke Mirne – Buzet, Staza 7 slapova – Moj planinarski dnevnik (gorja.net) – pogotov ako želite vidjeti kako izgleda prelazak Mirne po višem vodostaju
- Staza 7 slapova: Prohodala sam najljepšu stazu u Istri i evo što sve trebaš znati o njoj (underdreamskies.com)
Ovo je bio zadnji izlet naše vjerne planinarke Macy. Samo tjedan dana nakon iznenada nas je napustila. Slatka moja štrudlice, nadam se da svoju žutu lopticu i blatne lokvice sada loviš na nekom jednako tako dobrom mjestu kakvo su bila sva ova na kojima smo s tobom toliko uživali.
